“Protokoli sionskih mudraca” poznata je antisemitska krivotvorina nastala 1903. u carskoj Rusiji. Iako je za knjigu ženevski sud 1936. utvrdio da je falsifikat koji se podmeće Židovima, svi se fašistički režimi pozivaju na nju kao na ključni dokaz židovske zavjere protiv svijeta. Knjiga, navodno, predstavlja politički program koji je sastavila skupina Židova na Prvom židovskom kongresu održanom u Baselu 1897., tj. urotnički plan protiv sveukupnog nežidovskog čovječanstva.

Protokoli sionskih mudraca je antisemitski falsifikat koji je nastao početkom 20. stoljeća, najvjerovatnije u Carskoj Rusiji (oko 1903). Tekst se predstavlja kao zapisnik navodnih tajnih sastanaka „jevrejskih mudraca“ koji planiraju globalnu dominaciju kroz manipulaciju ekonomijom, medijima i politikom. Međutim, ubrzo nakon pojave utvrđeno je da se radi o literarnom plagijatu i propagandnom tekstu, a ne o stvarnom dokumentu.

Djelo je zapravo sastavljeno od dijelova ranijih satiričnih i političkih spisa, naročito iz knjige francuskog pisca Mauricea Jolyja (Dijalog u paklu između Montesquieua i Machiavellija, 1864), uz dodatke iz ruskih antisemitskih pamfleta. Njegova svrha bila je da opravda antisemitizam i posluži carskoj tajnoj policiji (Okhrani) u propagandi protiv jevrejske zajednice i liberalnih reformista.

Uticaj:

Iako je u više navrata razotkriven kao laž (npr. u britanskom listu The Times 1921. godine), Protokoli su se nastavili koristiti širom svijeta kao propagandno oružje. Posebno su imali veliki uticaj u nacističkoj Njemačkoj, gdje su korišteni za širenje antisemitizma i opravdavanje progona Jevreja.

Danas se u naučnom, historijskom i književnom kontekstu Protokoli sionskih mudraca proučavaju kao primjer političke propagande, falsifikata i opasne moći pisanog teksta kada se koristi za širenje mržnje i predrasuda.