Prostor pisanja – Hrvoje Pejaković

Stanje proizvoda: vrlo dobro.

Hrvoje Pejaković nije pripadao niti jednoj posebnoj naraštajnoj pjesničko-kritičarskoj grupaciji, premda je u svojim kritikama redovito pratio recentnu književnu produkciju, ali isto tako i stvaralaštvo razlogovaca i krugovaša. Pejakovićeve književne i likovne kritike pripadaju vrhuncima suvremenoga hrvatskoga kritičarskog izričaja temeljenog, kako na osobnom čitanju, tako i na onome posredničkome, na približavanju i otvaranju neke književnosti iskustvu Drugoga.

Što meni znači neka knjiga, na koji način ona proširuje naše iskustvo, što nam ona doista govori i zašto nam je uopće potrebna, temeljna su pitanja koja si Pejaković postavlja u kritici.

Hrvoje Pejaković

Prerano preminuli pjesnik, kritičar, esejist, antologičar i urednik Hrvoje Pejaković (Zagreb, 1960 – 1996) ostavio je iza sebe relevantan književno-kritičarski opus koji Matica hrvatska u ovoj prigodi predstavlja u izboru.

Možda i ponajbolji poznavatelj suvremene hrvatske književne produkcije, Pejaković se u poeziji javio još kao osamnaestogodišnjak u dubrovačkome omladinskome listu “Laus”. Shvaćajući poeziju kao životni dar i osobnu avanturu kojoj se cilj ispunjava u činjenici da se naše najprisnije riječi ponekad uspijevaju potvrditi i u tuđoj svijesti, Pejaković je pjesnik odmjerenog, ekonomičnog i diskretnog stiha suzdržanih emocija, a opet gotovo intimno povjerljiv, premda se i u takvim stihovima – u kojima sadržajno prevladavaju intima & privata – uvijek kreće na rubu komunikacije, na sigurnome putu u apstrakciju.

Hrvoje Pejaković nije pripadao niti jednoj posebnoj naraštajnoj pjesničko-kritičarskoj grupaciji, premda je u svojim kritikama redovito pratio recentnu književnu produkciju, ali isto tako i onu razlogovaca i krugovaša. Pejakovićeve književne i likovne kritike pripadaju vrhuncima suvremenoga hrvatskoga kritičarskog izričaja temeljenog, kako na osobnom čitanju, tako i na onome posredničkome, na približavanju i otvaranju neke književnosti iskustvu Drugoga.

Što meni znači neka knjiga, na koji način ona proširuje naše iskustvo, što nam ona doista govori i zašto nam je uopće potrebna, temeljna su pitanja koja si Pejaković postavlja u kritici.