- Od najstarijih vremena do Kandijskog rata
- Od Kandijskog rata do Rapalskog ugovora
Novak, Grga, hrvatski povjesničar i arheolog (Hvar, 2. IV. 1888 – Zagreb, 7. IX. 1978). Od 1907. do 1911. studirao je povijest, geografiju i arheologiju u Zagrebu, Beču i Pragu, a 1913. doktorirao je povijest u Zagrebu. Od 1911. do 1920. predavao je u splitskoj Velikoj realci, a 1914–20. bio asistent F. Bulića u Arheološkome muzeju u Splitu. Od 1920. bio je docent, potom 1922–24. izvanredni profesor opće povijesti srednjega vijeka na Filozofskom fakultetu u Skoplju, a 1924–59. redoviti profesor povijesti staroga vijeka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1934. do 1935. obnašao je dužnost dekana Filozofskoga fakulteta, a 1946–47. rektora Sveučilišta u Zagrebu.
Od 1947. redoviti član, a 1958–78. predsjednik JAZU. Bio je član više stranih akademija. Godine 1963. dobio je Nagradu za životno djelo. Proučavao je povijest u širokom rasponu od staroga do novoga vijeka. Njegova arheološka istraživanja na Hvaru u Grapčevoj i Markovoj špilji rezultirala su otkrićem nove neolitičke Hvarske kulture na Jadranu (Prethistorijski Hvar: Grapčeva spilja, 1955). Proučavao je doba grčke kulture na Jadranu i rimske vladavine u Dalmaciji te stari Istok, osobito Egipat (U zemlji faraona, 1946; Egipat: prethistorija, faraoni, osvajači, kultura, 1967).
Osobitu je pozornost posvetio povijesti dalmatinskih gradova i pojedinim pitanjima iz njihove prošlosti: Pučki prevrat na Hvaru god. 1510–1514. (1918), Split u svjetskom prometu (1921), Židovi u Splitu (1924), Hvar (1924), Dubrovačka diplomacija na mirovnom kongresu u Požarevcu (1929), Povijest Splita (I–III, 1957–65), Vis (1961), Presjek kroz povijest grada Zadra (1965), Povijest Vrane: političko, kulturno i privredno značenje Vrane kroz stoljeća (1971), Povijest Dubrovnika od najstarijih vremena do početka VII stoljeća (1972). Proučavao je i razdoblje hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji.
U nekoliko je studija i monografija obradio istaknute povijesne ličnosti (P. Hektorović, H. Lucić, V. Pribojević, M. Marulić, P. Šubić i dr.). U nizu Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium objavio je više svezaka izvješćâ venecijanskih diplomata o Dalmaciji (Mletačka uputstva i izvještaji, I–IV, 1964–72). Svoja opsežna istraživanja o prošlosti Dalmacije i Jadrana sabrao je u djelima Naše more: razvitak moći i plovidbe na Jadranu (1927) i Prošlost Dalmacije (I–II, 1944).
