Prosjak Luka / Prijan Lovro – August Šenoa

Stanje proizvoda: lošije.

• otpis iz knjižnice

Socijalno-psihološka pripovijetka Prosjak Luka zanimljivo je djelo puno moralnih pitanja i dubokih ljudskih emocija. Glavno pitanje koje se provlači cijelim djelom je Što čovjeka čini čovjekom?. Prosjak Luka tijekom svojega života osjećao se svakako, no nikad poput čovjeka.

“Vidiš, mene je srce boljelo da su drugi pošteni, a ja da nijesam. Zašto ne bih i ja bio, zar sam ja pas, zar sam zvijer? Zašto da ja nemam svoga krova? “

Odbačen od obitelji i potpuno prepušten sam sebi, doživio je mnogo tragedija već u djetinjstvu. Ovaj pojedinac osjećao se nesposobnim za bilo što osim prosjačenja, te se ovdje treba zamisliti nad sudbinom dječaka kojega je život gazio toliko da je bio uvjeren kako ne postoji ništa na svijetu u čemu bi bio dobar.

Posebno primitivna, neobrazovana i seoska okolina još su pogoršale životni put Luke Nepoznanića, čije prezime je simbol njegova neznatnog podrijetla. Naime, našao ga je gradski stražar napuštenoga na ulici dok je još bio novorođenče. Šenoin izvanredan smisao za pripovijedanje i zapletanje zanimljivih događaja u razgranate fabule, učinio je ovo djelo pripovijetkom nakon koje rijetki pojedinci mogu ostati ravnodušni i nezahvalni za sve što imaju u životu…

I prosjak Luka i Lovro, svatko na svoj način, pokušavaju pobijediti nesretne okolnosti u kojima su se rođenjem našli, ali ne uspijevaju, pa bivaju slomljeni i poraženi. Oba su djela gotovo realistička i oba su utjecala na čitav niz hrvatskih realista i kasnijih pisaca koji su stvorili cijelu galeriju sličnih literarnih junaka.3

Autor

August Šenoa (punim imenom Augustus Johannes Nepomuk Eduardus Šenoa). »Najznačajniji je, najplodniji, najutjecajniji i najčitaniji hrvatski književnik 19. stoljeća«. Kako je napisao suvremeni književnik Josip Laća.

Bio je pripovjedač, pjesnik, pisac novinskih feljtona, kritičar. Prema zaslugama što ih je stekao prema svojoj zemlji i svom gradu, mogli bismo ga nazvati i dobrim duhom Zagreba. Rođen je u tom gradu 1838. godine. Djed Augusta Šenoe bio je pekar u Budimu. Otac biskupski sladopek u Zagrebu, što bi značilo: majstorski je spravljao slastice svih vrsta za kaptolski biskupski stol. Spomenimo samo trideset vrsta sladoleda iz njegove knjižice recepata… Neko vrijeme je imao i vlastitu slastičarnicu. Augustova majka Tereza umrla je kad je imao samo devet godina. Njegovi roditelji nisu znali hrvatski jezik, kod kuće se govorilo samo njihovim materinskim, njemačkim jezikom. Što je u ono doba u Zagrebu bilo uobičajeno u višim građanskim slojevima. Građanstvo nije bilo samo hrvatskog, već i njemačkog, mađarskog i talijanskog porijekla. Mali August je uz pomoć privatnog učitelja i samostalno, u druženju sa djecom u popularnom parku Ribnjak naučio riječi hrvatskoga jezika. Gimnaziju je pohađao u Pečuhu i Zagrebu, a pravo je studirao u Pragu. Bio je u pravom smislu riječi poliglot (znalac više jezika), jer je dobro znao hrvatski, njemački, mađarski, češki, francuski, talijanski, grčki i latinski jezik. Naknadno je naučio i engleski.