“Proroštvo je vjerojatno staro koliko i ljudska samospoznaja, koliko i svijest o tome da čovjek nije sam, da postoje i neko drugo vrijeme i prostor.”
Ako su proročanstva, usmena i pisana, sastavni deo kulturne baštine svake zemlje i svakog naroda, nije moguće ne začuditi se nad sudbinom naše proročke tradicije.
A o tome najbolje svedoče činjenice da se ovim pitanjima niko od nas nije ozbiljno bavio, svestrano i sveobuhvatno. Pored sporadičnih tekstova, po časopisima i novinama rasutih, nema nijedne valjanije knjige ili studije na ovu temu!
Prorokovanje to i te kako zaslužuje, budući da se prirodno uklapa u društvenu, kulturnu, političku i socio – humanističku sliku svakog naroda, vremena i sveta. Iz tog razloga nastala je ova knjiga.
