Uvod

Kolničke konstrukcije su sistemi koji se sastoje od odabranih ili prerađenih materijala ugrađenih po slojevima u jedinstvenu cjelinu. One se u pravilu rade od najpovoljnijih i najekonomičnijih raspoloživih materijala, koji zadovoljavaju potrebne zahtjeve kvalitete.

Ovisno o upotrijebljenim materijalima i svojstvima koja se traže od određene kolničke konstrukcije (odnosno o karakteru ceste) sastav im može značajno varirati. Pri tome je jedino važno da bude osigurana zadovoljavajuća površina kolnika, koja pored toga što mora uspješno podnositi predviđeno prometno op- terećenje, mora imati i odgovarajuće površinske karakteristike (ravnost, hvatljivost), koje omogućuju traženu razinu udobnosti i sigurnosti vožnje.

Projektiranje pravilnog i optimalnog sastava kolničke konstruk cije (koje se naziva još i “dimenzioniranjem kolničke konstruk- cije”) složen je zadatak jer su faktori koji u njemu sudjeluju vrlo brojni, raznoliki i promjenljivi pa ih je teško adekvatno uključiti i primijeniti. Ta složenost problema odražava se i u metodama za dimenzioniranje, kojih ima više i koje se stalno dalje razvijaju i usavršavaju. Međutim, nema sumnje da su taj zadatak, kao i napori koji se općenito čine u području razvoja kolničkih konstrukcija vrijedni pažnje i truda, jer je kolnička kon- strukcija skupocijeni element, koji ukupnim troškovima građenja ceste često sudjeluje i sa više od 50% troškova.

Uz projektiranje kolničke konstrukcije vezana su dva problema. Jedan je projektiranje u smislu određivanja dimenzija i vrste materijala, te kvalitete pojedinih slojeva, a drugi projektiranje materijala (mješavina) u skladu s traženim kriterijima.