Nikada prije od menadžera se nisu očekivala tako opsežna i raznovrsna znanja. Još do nedavno menadžeri su se trebali baviti samo onim za što su se specijalizirali: financijama, marketingom, informacijskom tehnologijom, ljudskim potencijalima, i tako dalje. Teme izvan njihova područja trebali su poznavati drugi. Upravljanje je bilo podijeljeno na zasebne odjeljke – usprkos očiglednoj činjenici da ni jedan element nije mogao djelovati na zadovoljavajući način, a kamoli uspješno, bez suradnje s drugima. Danas se na ovu odvojenost gleda kao na nešto umjetno, što samo sebi onemogućava uspjeh. Ako svaki proces mora početi od potrebe kupaca i završiti njihovim potpunim zadovoljstvom, svaki menadžer mora shvaćati načela i rad marketinga. Ako je “dodana vrijednost” još jedan imperativ, svaki menadžer mora shvaćati temeljne postavke financijskih mehanizama – stvaranje dobiti ili gubitka – koji tu vrijednost određuju. Ako se vrhunski rezultati postižu vrhunskim pokretanjem vrhunskih ljudi, svaki menadžer mora postati stručnjak za rukovanje i pomaganje “ljudskim potencijalima”.