Priča o igračkama lijepa je priča za djecu o pravom prijateljstvu. Andy je bio veselo dijete koje je imalo najdražu igračku Woodyja, sve dok jednog dana nije dobio novu igračku.

Andy je bio vrlo maštovito dijete. Dane je provodio izmišljajući razne igre, a najdraža igračka bio je šerif Woody, kauboj koji je mogao pričati svaki put kada bi ga se povuklo za špagicu na leđima. Andy se nikada nije razdvajao od omiljene igračke, zajedno su proživljavali nevjerojatne pustolovine.

“Samo naprijed Woody!” – vikao je Andy trčeći po kući s igračkom u ruci.

Jednog dana mama je pozvala Andyja i rekla kako mu uskoro dolaze prijatelji.

“Jupi, igrat ćemo se” – uzviknuo je veselo Andy i otišao u sobu po mlađu sestru.

“Woody čekaj me ovdje!” – ostavio je igračku i požurio dolje držeći na rukama malenu sestricu. Woody je imao posebno mjesto na krevetu.

Nakon što je dječak otrčao niz stepenice sa svojom sestrom u sobi je zavladala tišina. Woody je napokon mogao protrljati oči i ustati.

“Ekipa sve je ok, nema nikoga!” – pozvao je sve igračke i one su jedna po jedna počele izlaziti iz škrinje, iza kreveta i ispod ormara. Dinosaur Rex, kasica Krmi, pastirica Bo Pip, pas Žićo i Krumpiroslav izlazili su lijeno se protežući i razgovarajući kao i svaki put kada ih nitko nije mogao vidjeti.

Woody nije želio gubiti vrijeme jer im je morao prenijeti važnu vijest.

Woody je cijelo društvo prvo podsjetio da će se za tjedan dana obitelj preseliti u novu kuću, a nakon toga je objavio vijest:

“Andyjev rođendan održat će se već danas!”

Svi su počeli vikati jer su se bojali rođendanskih proslava budući da će dječak dobiti nove igračke koje će ih zamijeniti. Ove godine se činilo da će na proslavi biti više ljudi.

“Društvo vidim ih kako dolaze!” – viknuo je Krmi jer je cijelo vrijeme gledao kroz prozor. Igračke su svakim trenom bile sve nemirnije.

“Pogledajte samo te poklone!” – viknuo je Krmi.

“A kako su veliki!” – iznenadio se Rex koji je isto tako bio uplašen. Svaki dar je bio sve veći, a igračke nisu znale što se nalazi u tim poklonima.

“Zapovjedniče, uzbuna! Pošaljite dolje ophodnju!” -Woody je u prizemlje poslao zelene vojnike.

Vojnici su se spustili pomoću užeta za preskakanje, a kako se u posudi s cvijećem nalazio dojavljivač, mogli su cijelo vrijeme prenositi opise darova koje je dječak dobio.

Igračke su se polako počele opuštati vjerujući kako im se ništa ne može dogoditi sve dok na red nije došao i zadnji poklon. Djeca okupljena u dnevnom boravku bila su oduševljena kada su ugledala zadnji poklon.

Nažalost u tom je trenutku puklo uže i igračke su se odmah prestrašile jer nisu mogli saznati što su to djeca vidjela.

Andy i njegovi prijatelji došli su u njegovu sobu, ali su ubrzo izašli trčeći natrag u salon. Nova igračka zbog koje su toliko bili veseli ostala je na krevetu na istom mjestu gdje je dječak ostavljao Woodyja.

Djeca su tako brzo ušla u sobu da se Woody nije stigao snaći i pao je s kreveta. Kada se ponovno popeo ostali su ga gledali prestrašeno. Što se zapravo nalazilo na krevetu?

“Bok!” – pozdravio je Woody novu igračku koja je bila okrenuta leđima. Tajanstvena bijelo-zelena igračka s rukama naslonjenima na bokove okrenula se prema Woodyju.

“Ja sam Buzz Svjetlosni, svemirski časnik!” – predstavila se nova igračka.

Rekao je da je junak kojeg poznaju u cijelom svemiru i da je upravo sletio na Zemlju. Govorio je da zna čak i letjeti, a da bi to dokazao, skočio je na gumene lopte i podignuo visoko u zrak vičući:

“U beskraj!”

Kada se spustio svi su još uvijek bili začuđeni onim što su vidjeli. Samo je Woody rekao:

“To za mene nije bilo letenje nego padanje.”

Za Woodyja se od tog dana sve promijenilo. Plakate na kojima se nalazila slika šerifa zamijenili su plakati astronauta Buuza. Andy više nije nosio kaubojske šešire nego je cijelo vrijeme nosio astronautski kombinezon.

I druge su igračke zavoljele Buzza i htjele što više vremena provesti s novom igračkom. Woody je zbog toga postao ljubomoran. Najteže mu je bilo po noći jer je s dječakom u krevetu spavao Buzz, a Woody je bio u škrinji s ostalim igračkama, zaboravljen i tužan.