Radnja romana Posljednji Stipančići smještena je u prvo desetljeće 19. stoljeća. Usmjerena je na propadanje jedne patricijske obitelji te seže daleko u prošlost, u zadnja dva naraštaja ove obitelji. Većina radnje prati obitelj u prvim desetljećima 19. stoljeća, opisujući vjerno i opsežno sve pojedinosti društvenog i političkog života i sredine u kojoj se likovi kreću.

Kroz vjerne opise mogu se pratiti sva zbivanja na političkoj sceni Hrvatske kao i pojedina previranja i ratni utjecaji na cijelu naciju, ali pokazani kroz život i djelovanje jedinog nosioca radnje, Ante Stipančića.  Nakon pročitana romana ostaje gorak okus praćen sjećanjem na odnos društva prema pojedincima i obrnuto, odnos između supružnika, odnos oca prema djeci koji je sve samo ne roditeljski, a iznad svega, odnos sina prema majci i sestri.

Silno bogatstvo koje je bilo naslijeđeno i sav je ponos ove obitelji koja sve svoje nade i snove polaže u sina jedinca koji postaje “sin razmetni”, te sebe i svoju obitelj svojim lakoumnim načinom života dovodi na prosjački štap ne mareći nakon očeve smrti ni za bolesnu sestru ni za mater koje žive u najgoroj bijedi i to sve zbog njega.

Kompozicija romana sastavljena je od šesnaest odlomaka od kojih se prva dva i zadnja dva povezana istom tematikom – već osiromašenim ženama obitelji Stipančić.

U narednim poglavljima pisac nas polako upoznaje s povijesti svoje obitelji, s društvenim statusom koji pokazuje sve bogatstvo, sjaj i raskoš kršenja mladog nasljednika Juraja u kog su položene sve nade za budućnost.  Društvo onog vremena živjelo je u sukobu između utjecaja tuđinaca i domaćeg društva. Tuđinci svojim nametanjem govora, kulture i načina života novog sjaja podjarmljuju domaćina i nameću mu nenametljivo svoju volju sve dok se ne počinje buditi nacionalna svijest i potreba za zaboravljenim jezikom.