“Transformacija Rusije tijekom proteklog desetljeća bila je i duboka i mučna. Kao prvi demokratski izabran predsjednik Rusije bio sam odgovoran voditi državu tijekom tih godina. Najveći je izazov bio razoriti golemu jednopartijsku i totalitarnu državu, te je pretvoriti u demokraciju s tržišnom ekonomijom. Jesmo li uspjeli? Napredovali jesmo, ali kako poslovica kaže: ‘Rim nije izgrađen u jednom danu.’ Jedno ipak sigurno znam: povratka neće biti.”

To je prije svega lektira kako se čuva osvojena vrhovna vlast. Osvajanje vlasti bila je Jeljcinova životna strategija već od trenutka kada je kao mladi i naočiti građevinski inženjer u Sverdlovsku ( danas Jekaterinburgu) i uz to odličan sportaš – odbojkaš, primljen u lokalnu komunističku nomenklaturu. Politika je pak za Jeljcina odstranjivanje protivnika i konkurenata koji mu stoje na putu osvajanja sve više vlasti.

To potvrđuje i u Ponoćnim dnevnicima opisujući uglavnom svoja brojna smjenjivanja premijera, ministara i bliskih suradnika poput Černomirdina i Primakova, iako i u tom opisivanju nije bio do kraja iskren. I američki je predsjednik Clinton za vrijeme svoje osmogodišnje vladavine u Bijeloj kući smijenio pola administracije, ali ne na tako ponižavajući i grub način kako je Jeljcin, na primjer, uklonio iz Kremlja Primakova, a zatim nakon samo 90 dana lišio premijerskog položaja Sergeja Stjepašina i na njegovo mjesto doveo svog “princa nasljednika” Vladimira Putina.