Društvo protiv Boga uvijek se pretvara u društvo protiv čovjeka…

Ponoćne misli iskreno izražavaju autorove dvojbe o religiji, ateizmu, misticizmu, ljubavi i smrti, istini i slobodi, dobru i zlu, zločinu i kazni, sreći i nesreći i smislu i besmislu života. Autor objašnjava i argumentira, zašto treba smisao života tražiti u duhovnosti, a ne u hedonizmu, zašto treba živjeti za dušu a ne za trbuh. Tomac iskreno opisujući svoje dvojbe iz vlastitoga duhovnoga života, dokazuje da je u čovjekovu dušu duboko ugrađena potreba za ljubavlju, ljepotom, dobrotom, pravdom, humanošću i harmonijom i da upravo ta duboka mistična potreba čovjeka čini božanskim bićem.