O naslovu Politike prevođenja…

Upozorenje čitatelju: tekst koji slijedi je prijevod.

Doduše, ne u uvriježenom smislu riječi u kojem se prijevodom smatra tekst prenesen s nekog stranog jezika na hrvatski nego u onom prema kojem se svaka spoznaja zapravo temelji na nekoj vrsti prevođenja. Tako je svako pisanje ustvari prevođenje jer spisatelj/ica svoje misli i mentalne slike prevodi na jezik znanosti, filozofije ili književnosti koji zatim organizira u tekst. „Svi su romani prijevodi, čak i na izvornom jeziku“, piše Michael Cunningham u predgovoru engleskog prijevoda Mannove Smrti u Veneciji. „Kad sam počeo surađivati s prevoditeljima,“ navodi Cunningham, „nisam mogao ne primijetiti da su mi problemi koji su ih mučili – pitanja nijansi, jasnoće, tona – bili poznati. Sve to zaokupljalo je i mene dok sam pisao knjigu.“

Čitanje je također svojevrsno prevođenje, ali u obrnutom smjeru pa čitatelj/ica tekst koji ima pred sobom prevodi u vlastite misli i mentalne slike. Kad je riječ o prevođenju s jezika na jezik, prevoditelj/ica prolazi kroz oba procesa, jednom kao čitatelj/ica, drugi put kao autor/ica teksta na drugom jeziku. Ustvari, za svaki oblik komunikacije moglo bi se reći da je neka vrsta prevođenja. Prevođenje shvaćeno u širem smislu kao prenošenje iz jednog semiotičkog sustava u drugi stoga ima veliku važnost u procesu proizvodnje znanja, osobito ako se uzme u obzir da su neki od tih sustava i jezika privilegiraniji od drugih.

Politiques de la traduction

Upravo o tome govori knjiga Rade Iveković Politike prevođenja (u francuskom originalu Politiques de la traduction – Exercices de partage) koju je objavila Fraktura, a u suradnji s autoricom prevela Milena Ostojić.

Rada Iveković (1945.), filozofkinja, indologinja i spisateljica, autorica je više studija iz područja indijske filozofije, filozofije jezika, feminističke i postkolonijalne teorije. Diplomirala je u Zagrebu, doktorirala na Sveučilištu u Delhiju i sve do početka rata 1991. predavala filozofije istočnih naroda na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

U Politikama prevođenja sabrani su tekstovi koje je autorica objavila u različitim časopisima, dok je poglavlje Moderniteti i konstrukcije znanja dio njezine neobjavljene knjige The Politics of Philosophy koja je dostupna na Internetu. Knjiga Politike prevođenja podijeljena je na pet cjelina i pogovor hrvatskom izdanju, a nit koja ih povezuje je svijest o krizi zapadnjačke epistemologije utemeljene na identitetu i potrebi da se „prevođenjem“ između oblika mišljenja koji se slabije čuju zahvaljujući njezinoj globalnoj prevlasti (feminističke i postkolonijalne teorije, azijska filozofska misao) otvori prostor za ono što Rada Iveković naziva epistemološkom revolucijom.