Politika kao poziv – Max Weber

Stanje proizvoda: lijepo očuvano.

Iz uvoda naslova Sociologija Maxa Webera:

U sociološkim krugovima na Zapadu je tokom poslednjih deset-petnaest godina naglo poraslo interesovanje i oduševljenje za delo Maksa Vebera (Max Weber), i može se slobodno reći da je u ovom periodu Veberov uticaj dostigao razmere kojima se meri samo uticaj najvećih među velikima. Po gotovo nepodeljenom sudu merodavnih predstavnika zapadnoevropske i američke sociologije, Veber spada u red najvećih i najznačajnijih mislilaca našeg stoleća, a čak i u širokim neakademskim krugovima Veberova dela uživaju danas ugled klasičnih dela sociološke literature. Da ovo interesovanje i oduševljenje za delo Maksa Vebera nije samo deklarativno po karakteru najbolje se vidi po tome što se od završetka drugog svetskog rata naovamo Veberove knjige sve češće pojavljuju u novim nemačkim izdanjima i engleskim prevodima, i što sve veći broj sociologa mlađe generacije orijentiše svoj rad prema izvesnim ključnim tačkama Veberovog shvatanja čoveka i društva.

Weber Max, njemački sociolog, ekonomist i povjesničar (Erfurt, 21. IV. 1864 – München, 14. VI. 1920).

Studirao pravo, povijest, ekonomiju i filozofiju u Heidelbergu, Strasbourgu i Berlinu; doktorirao i habilitirao se iz pravne povijesti. Profesor trgovačkoga prava u Berlinu (1893) te polit. ekonomije u Freiburgu (1894–97) i Heidelbergu (1897–1903), zatim profesor sociologije u Beču (1918), a od 1919. u Münchenu.

Suosnivač je Njemačkoga sociološkog društva i urednik časopisa Archiv für Sozialwissenschaft und Sozialpolitik (od 1903). God. 1905. objavio je svoje znamenito djelo Protestantska etika i duh kapitalizma (Die protestantische Ethik und der Geist des Kapitalismus). Proučavao je prilike u Rusiji i pratio ih sve do Listopadske revolucije i uspostave prvih radničkih vijeća. Potkraj I. svjetskog rata postao konzultant njemačke vlade u pregovorima o primirju u Versaillesu te sudjelovao u izradbi nacrta ustava Weimarske Republike.