U naslovu Poglavnikova bakterija… Nakon romana »Christkind« za koji je dobio nagradu »Jutarnjeg lista«. te duhovitog i za »širu publiku« prijemčivijeg »Jebo sad hiljadu dinara« (2005)… novinar i kolumnist Boris Dežulović ovog se ljeta ukazuje i zbirkom priča. Kako i njegove novinske kolumne, zapravo, spadaju u onu ipak rijetku vrstu u kojoj osim reagiranja na aktualne teme i kritičnosti… te duhovitosti koja često skrene u tragikomediju, u pravilu prepoznajemo i pripovjedački dar, rekli bismo – ništa čudno.

Baš kao što čudnog nema ni u tome što se i u njegovim pričama prepoznaje novinarski nerv… i angažman oko sličnih tema koje nas jako svrbe… a Dežulović nekako uvijek ima učinkovito sredstvo da bi nas počešao tamo gdje je najalarmantnije.

»Poglavnikova bakterija«, nazvana po jednoj, možda i najboljoj priči zbirke… donosi šest priča od kojih smo neke imali prilike čitati i ranije, na stranicama novina i časopisa ili u višeautorskim zbirkama. kao što je prošle godine objavljen nogometni »Slobodni pad«, koji se očito pokazao rasadištem dobrih priča koje se malo po malo sele u samostalne knjige svojih autora ili izbore rađene po principu naj-priče.

Dežulović definitivno nije samo duhovit pisac koji zna »ubosti« dobru temu, iako je upravo i to, jer u šest ovdje uknjigovljenih priča on se pokazuje i kao pripovjedač koji se dobro snalazi u posve različitim registrima pripovjedanja, kao pripovjedač s mjerom koji zna poentirati stvar i čija se duhovitost ne utapa u jeftinoj banalnosti i pukom prepisivanju stvarnosti.

Prva, »Velika laž Bepa Partugolotovog«, tako, donosi pogođenu otočku atmosferu, lik lokalnog ridikula i »tezu« kako stvari nisu baš onakve kakvima se čine na osnovu lokalnih usta-do-usta legendi.

Sljedeća, »Batman: the beginning«, pak, donosi neobičan paralelizam i dvostruku optiku kroz koju su sagledani događaji iz 2. svjetskog rata u Trogiru, koji na čudan način povezuju jednu talijansku i jednu hrvatsku obitelj, točnije njezine najstarije članove koji o prošlosti svjedoče svojim unucima.