Pobuna čuvara:
Bomba u jeziku / Fragmenti o promjeni mjesta. / O jednom izboru, ili o čemu govorimo kada ne govorimo / A gdje su fabrike? Ili kako smo sistematski opljačkani uz pjesmu / Vagon četvrte klase. / Protiv kritike / Lektira, ili rat protiv čitanja / Fragmenti o fotografiji

Čitati noću:
Čitati noću / Bernhardov poremećaj / Nemoj me nikada spasiti. / Idole izvrtati, pisce čitati / Tekst ili život / Đavo u trećem razredu. / Čaj u Sahari / Motelske kronike. / Homo Faber / Panonska školjka / Sotonski tango. / Krvavi meridijan / Levitan protiv levijatana. / Ružičasto raspeće / Vrata od utrobe

Iz eseja “Fragmenti o promjeni mjesta”

Tko je, još jednom, ovaj put nešto osobnije, taj koji putuje? Odakle dolazi? Problem s konstruktom identiteta danas nije njegova krhkost već… upravo suprotno… njegova monolitnost, monumentalnost. Njegova duga, večernja sjena koja pada pred noge individue. (prividne individue) koja je, u nemogućnosti da je pogazi, slijepo slijedi u gušću i gušću noć. Takav je identitet jedan od trojanskih konja suvremene politike. duboko naturaliziran ideologem što poput plovućca sune na površinu u obranu jedne ugodne, kolektivne vizije jastva svaki put kada se ona osjeti od nečeg ugroženom. Budući je ta vizija proizvedena i nametnuta hegemonijski, ona svoja kožnata. netopirska krila širi uglavnom u času kada se počnu propitivati dominantni sistemski okviri i — kao pristupno poglavlje — narativi koji ih održavaju živim. Odakle, dakle, putuje čovjek koji je osjećaj bilokakvog nadidentiteta, kolektivne pripadnosti… izgubio još u ranom djetinjstvu? Taj čovjek putuje iz odjeka neke teško isprative. ali opipljivo prisutne prošlosti. Još više, on putuje iz jedne ideje.