Plovna mjesta – Sanja Baković

Stanje proizvoda: odlično. Kao novo.

Zbirka pjesama “Plovna mjesta” pjesnički je prvijenac Sanje Baković, iako ne i prve i jedine pjesme koje je napisala. Pjesme u ovoj zbirci nastajale su tijekom posljednje dvije godine, kao slobodno istraživanje i plovidba kroz čitateljsko i spisateljsko iskustvo autorice koje je započelo na radionici modula Poezija u Centru za kreativno pisanje, s mentorom Brankom Čegecom.

Asocijativni impuls za pisanje dolazio je iz čitanja velikih poetskih  imena kao što su primjerice Eugenio Montale, Cesare Pavese, Nicanor Parra, Ingeborg Bachman, Zbigniew Herbert, Blaise Cendrars, Aime Cesaire, Adam Zagajewski, Andre Breton, Dušan Matić, Tomaž Šalamun, Miroslav Mićanović, Danijel Dragojević, Anka Žagar i mnogi drugi veliki pjesnici domaće i strane književnosti. No, slijedeći svoju unutarnju poetsku liniju autorica je pronašla svoj spisateljski kod stvarajući pjesme koje tematski obuhvaćaju prostor od matičnog polazišta rodnog otoka Brača, neopipljivih metafizičkih motiva do svakodnevnih urbanih zapažanja i događaja iz prepoznatljivog javnog okvira.

Obavezni otok kao prožimajuća nit

Iako pulsira različitošću sadržaja i osjetno duljim vremenskim periodom u kojem je nastajala… zbirka čini cjelinu koja ispituje stvarnosni okvir autoričinog svijeta. Obavezni otok kao prožimajuću nit, iskustvo odnosa sa sobom i vanjskim, i na koncu ono vanjsko, svakodnevno, u obuhvatu opažanja. Iz pjesama progovaraju ljubavne, obiteljske i duhovne priče, a često i motivi koji upućuju na kritično i satirično promišaljanje društvenog okruženja.

“Svaki pokušaj govorenja o poeziji Sanje Baković neizbježno kreće od senzibilnosti, detalja i odanosti čitanju… kao lijepom poroku, poroku koji odvodi u svijet nepredvidivosti, iznenađenja… otkrivanja prostora koje ni na koji drugi način ne bi bilo moguće dosegnuti. Stalnim ispitivanjem različitih poetičkih registara, autorica gradi svoj mozaik, privatni poetski svijet, satkan od detalja, sitnica koje mijenjaju pogled, okus, osjećaj, ne izbjegavajući “opću sliku” svakodnevnice, društvenu i socijalnu osjetljivost, beskrupulozne prizore potrošačkog divljanja i drugih opačina aktualnog vremena. Njezina literarna posveta pjesničkim svjetovima koji su je na bilo koji način obilježili ili dodatno formirali/formatirali (Cesar Vallejo, Kavafis, Parra, Pound…) čitatelju šalju nedvosmislenu poruku: bez svjetova drugih, bez literarnog iskustva Drugog, bez mogućnosti suočavanja s različitim, naši bi životi i naš literarni potencijal bili bitno ograničeni, siromašni, zapravo posve nečitljivi.” (Branko Čegec)