U romanu Plameni inkvizitori su prikazana tri posve različita ljubavna para »od kojih će svaki za sebe sa svojom ljubavi i svojom idejom imati svoju publiku«. Roman se temelji na povijesnim izvorima o vladavini kraljaStjepana VI. (u Ugarskoj Stjepana V.) i njegova sina Ladislava IV. Kumanca.

Zbivanja se događaju u Hrvatskoj i Ugarskoj (Grič, Budim, Požega) u 13. stoljeću, u vremenu koje pokriva posljednju godinu Stjepanove vladavine (1272.) i prvu godinu vladavine maloljetnog Ladislava i njegove majke Elizabete, Stjepanove udovice (1273.). Riječ je o vremenu borbe Katoličke crkve protiv »krivovjernih« bogumila, sukoba i izmirenja ugarskih kraljeva s Rudolfom Habsburškim i češkim kraljem Otokarom, te svađa hrvatskih velikaša Gisingovaca i Babonića, odnosno o vremenu »luđačkog praznovjerja«, »bjesnila histerične krvoločnosti«, »vijeku ludosti i histerije« u kojemu vlada samo »pravo jačega«.

Temelj mu je povijesni izvori o vladavini kralja Stjepana VI. Kumanca, a zbivanja se događaju u Hrvatskoj i Ugarskoj (Grič, Budim, Požega), u 13. stoljeću, u vremenu koje pokriva posljednju godinu Stjepanove vladavine (1272.) i prvu godinu vladavine maloljetnog Ladislava i njegove majke Elizabete, Stjepanove udovice (1273.).

U centru je borba Katoličke crkve protiv “krivovjernih” bogumila, sukob i izmirenja ugarskih kraljeva s Rudolfom Hasburškim i češkim kraljem Otokarom, te svađa hrvatskih velikaša Gisingovaca i Babonića, odnosno o vremenu luđačkog praznovjerja, “bjesnila histerične krvoločnosti, vijeku ludosti i histerije u kojem vlada samo pravo jačega”. Zagorka, međutim, stavlja u središte pripovijesti i slabo poznato vrijeme hrvatske povijesti, tzv. “prvi hrvatski staleški sabor” održan 1273. godine na Griču, kao Slavonski sabor.