Pinokio je predivna priča za djecu o malenom drvenom lutku Pinokiju kojeg je izradio dobrodušni postolar Geppetto i njegovoj želji da postane pravi dječak.

Sve je započelo prije mnogo godina u Italiji, u jednom mirnom selu. Tu večer u selo je stigao maleni Cvrčak Pepito. Pepito je bio pravi svjetski putnik. Čim je stigao u selo, morao je pronaći mjesto gdje bi mogao noćiti. Bio je jako umoran i gladan, cijeli dan je putovao.

Lutao je dugo ulicama, ali nigdje nije primijetio upaljeno svjetlo. No, najednom ugleda jedino svjetlo koje je gorjelo u cijelom selu. Bila je to radionica drvodjelca Geppetta. Prišao je bliže kako bi bolje vidio. Oduševila ga je predivna soba prepuna drvenih predmeta koji su joj davali dodatni dašak topline. U ognjištu je lagano pucketala vatrica. Cvrčku se sve to svidjelo pa je odlučio ući.

Iako je soba bila prepuno raznih drvenih predmeta, pozornost mu je privukao maleni nedovršeni lutak. Izgledao je poput pravog dječaka, a jedino nije imao usta i obrve. U tom trenu, netko se počeo približavati sobi pa se odlučio sakriti.

U sobu je ušao stari Geppetto. Odlučio je te večeri završiti malenog drvenog lutka. Nacrtao mu je obrve te široka velika usta i nadjenuo mu je ime Pinokio. Čak su se i njegovi prijatelji, mačak Figaro i ribica Cleo složili da mu ime Pinokio najbolje pristaje.

Geppetto je odlučio odmah isprobati Pinokija. Navio je sve satove i glazbene igračke i počeo je pokretati Pinokija u tim ritmovima. Mačku Figaru je to sve bilo jako zanimljivo te se motao oko Pinokijevih nogu. Ribica Cleo je također bila vesela te je plivala okolo naokolo u svome akvariju. I društvo bi se još dugo zabavljalo, ali najednom zazvone svi satovi, a Geppetto skoči.

“Uh, jako je kasno! Moramo na spavanje! Lako noć Cleo, Figaro i Pinokio!”

Kada su već svi čvrsto spavali, Geppettovu radionicu ispuni plava svjetlost i pojavi se Vila koja tihim glasom reče:

“Geppetto, toliko dobrote izlazi iz tebe i toliko si ljudi usrećio. Vrijeme je da i ti budeš sretan!”

Tada se približi Pinokiju i mahne svojim čarobnim štapićem.

“Pinokio, lutku od borovine, od sada ćeš postati živ! Ako budeš iskren i poslušan, jednoga dana postat ćeš pravi dječak!”

Sve ovo u čudu je iz prikrajka promatrao Cvrčak. Vila je odlučila upravo njega imenovati Pinokijevom savješću. On će naučiti Pinokija kako da razlikuje dobro i zlo. I dok je Pinokio polako oživljavao i čudio se kako može pomicati ruke i noge, Vila mu je rekla da ga uvijek mora voditi njegova savjest. Nakon toga je nestala.

Pinokio je bio presretan! Od sreće je i zaplesao što je probudilo Geppetta. Kada je sišao u radionicu, Geppettovoj sreći nije bilo kraja. Nije mogao vjerovati da je maleni drveni lutak oživio. Pinokio mu je na to sve ispričao kako ga je Vila oživjela, a Geppetto je zaključio kako konačno ima svog vlastitog dječaka.

Sljedećeg jutra, Geppetto je ranije ustao kako bi Pinokija pripremio za školu. Dao mu je bilježnicu i jabuku te ga je uputio kamo da krene. Rekao mu je da će tamo upoznati puno drugih djevojčica i dječaka s kojima će se, uz učenje, i igrati. Geppetto mu je mahao na rastanku, a Pinokio se žurio kako bi se što prije pridružio ostalima. Dok je trčao ulicama, čulo se glasno klopotanje njegovih nogu.

No, na ulici su ga zapazile dvije lutalice, mačak Giddy i lisac Pošteni John. Odlučili su smisliti plan kako da ga uhvate jer su vjerovali da na njemu mogu puno zaraditi ako ga prodaju Strombolijevom kazalištu lutaka. Zaustavili su Pinokija tako da mu je lisac podmetnuo svoj štap pod noge te su se predstavili. Kada je Pinokio rekao da se žuri u školu, lisac ga je upitao zašto bi išao u školu kada do uspjeha može stići na puno laki način – preko glazbe, kazališta i naposljetku slave.

Pinokija je zaintrigirala priča o kazalištu te je odlučio čuti više o tome. Zbog toga se odlučio uputiti s Poštenim Johnom i Giddyjem u drugom smjeru. No, tada se pojavio Cvrčak koji se ljutio sam na sebe jer je na prvi dan svog zadatka zaspao! Kada je stigao, Pinokio je već odlazio sa sumnjivim dvojcem. Pokušali su ga uvjeriti kako je stvoren za kazališnu zvijezdu, a Pinokio je uživao u maštanju i potpuno zaboravio kako je sada morao biti u školi.

Kada su se susreli sa Stromoblijem, vlasnikom kazališta lutaka, on je bio oduševljen! Odlučio je kupiti Pinokija te je za njega dao Giddyju i Johnu vreću punu zlata. Odlučio je da će Pinokio već te iste večeri nastupiti pa ga je krenuo uvježbavati za nastup. Bio je oduševljen što nema konce kao sve ostale lutke te je vjerovao da će njegov nastup publika gledati s oduševljenjem…