Goethe Johann Wolfgang, njemački književnik i mislilac (Frankfurt na Majni, 28. VIII. 1749 – Weimar, 22. III. 1832).

Podrijetlom iz ugledne obitelji; u njemu se rano probudilo zanimanje za književnost, slikarstvo i kazalište. Pravo je studirao u Leipzigu i Strassburgu. U Frankfurtu je radio kao odvjetnik. Prihvativši 1775. poziv vojvode Karla Augusta da se nastani u Weimaru, ubrzo je postao tajni savjetnik te upravljao financijama i javnim službama. Povremeno se intenzivno bavio znanstvenim studijama (botanika, anatomija i osteologija). Već od ranih 1770-ih družio se s J. G. Herderom, koji je u početku bio njegov duhovni mentor. God. 1786. potajno je otputovao iz Weimara u Italiju. Ondje je stekao nov uvid u umjetnost antike i novijega doba, oslobodio se kao čovjek i pjesnik, vrativši se, kritički, nekim klasicističkim načelima. U Weimar se vratio 1788., a od 1791. vodio je novo dvorsko kazalište. God. 1792. objavio je u Leipzigu prvo izdanje svojih Spisa (Schriften, do 1800). Dolazio je u dodir s mnogim uglednicima onoga doba, a od osobite je važnosti njegovo poznanstvo s F. Schillerom i suradnja u njegovim časopisima (Die Horen, Musenalmanach); Schillerova ga je smrt 1805. teško pogodila. God. 1808. želio ga je vidjeti i Napoleon, kojemu se Goethe divio kao »demokratskomu geniju« i izrazu »demonskoga u povijesti«. Od 1816. Goethe se sve više posvećivao znanosti.