Pjesme daleke zemlje jest naučnofantastični roman britanskog pisca Arthura C. Clarkea iz 1986, zasnovan na njegovoj istoimenoj kratkoj priči iz 1958. Od svih njegovih romana, Clarke je izjavio da mu je ovaj najdraži. Prije objavljivanja romana, napisao je i kratki nacrt istog naslova, objavljen u časopisu Omni i antologiran u zbirci Stražar 1983.

Radnja je smještena u 39. vijek i prikazuje putovanje svemirskog broda Magellan dok nosi veliku grupu kolonista u suspendiranoj animaciji na udaljenu planetu nakon što Zemljino Sunce postane supernova. Na putu je potrebno zaustaviti se radi popravke na planeti Thalassa, koja je kolonizovana 700 godina ranije, ali su tamošnji kolonisti izgubili kontakt sa Zemljom u posljednjih nekoliko stoljeća. Priča se bavi kulturnim i emocionalnim uticajem propasti daleke Zemlje na obje grupe kolonista i načinom na koji ljudi iz dva različita svijeta i društva međusobno komuniciraju.

Roman istražuje apokaliptične, ateističke i utopijske ideje, kao i efekte dugotrajnih međuzvjezdanih putovanja, visoke tehnologije i vanzemaljskog života. Dodatne teme uključuju ljudski opstanak, adaptaciju i izazove početka ispočetka u vanzemaljskom svijetu.