Palača nezemaljskih snova – Gordana Benić

  • Psihogrami o Dioklecijanovoj palači u Splitu

Stanje proizvoda: odlično.

  • otpis iz knjižnice

I u najnovijem djelu Gordane Benić Palača nezemaljskih snova, drugom svesku autoričina projekta, kao i u onom prom, imaginarnom putopisu pod naslovom Palača zarobljenih snova u središtu je Dioklecijanova palača u rodnome joj Splitu.

“Nema sumnje”, piše Zvonimir Mrkonjić, “da je položajem između kopna i otoka Split određen kao grad prolaza i prijelaza, tranzita i tranzitornosti. Splitom su prošli, u njemu neko vrijeme živjeli, mnogi manje ili više značajni prolaznici, kao što je bio i Tin Ujević. Ali bilo je u Splitu i onih, mnogo manje doduše, koji su dokazivali kako u Splitu treba ostati i ukorijeniti se, kao što je bio imperator Dioklecijan, koji je u splitskoj uvali konkretizirao svoju nostalgiju ostanka (Slamnig), ostavivši nam bitan razlog da se Splitom uopće bavimo. Takvima pripada i Gordana Benić (…) pjesnikinja Splita na način kako je malotko bio, osim Tončija Petrasova Marovića, jer splitskost nije toliko opisno ni vanjsko, nego nadasve unutarnje obilježje njezina nostalgičnoga pisma. (…) može se reći da Gordana Benić piše poeziju koja je apsolutno jedna od najzrakastijih, i njezin sadašnji postupak najbliži je kubističkim inverzijama raznovrsnih elemanta, likova i sadržaja. Nove sekvence bliske su mediju filma, i u sebi nose snažnu parabolu, kojom se iz običnog i banalnog upućuje na nešto što je magično i onostrano…”«. Najnovije prikaze o ovim izdanjima pročitajte na našim stranicama.

U završnoj dionici triptiha: Palača svjetla i sjene (predhodne knjige naslovljene su Palača zarobljenih snova i Palača nezemaljskih snova) takav prostor-svijet oblikuje se prema ubrzanoj projekciji. (…) Obrćući perspektivu pjesnikinja mijenja i raspored viđenoga: veliki oblici smanjeni su i razgrađeni, bliske pojedinosti uvećane do neprepoznatljivosti. I prijestupnim žanrom, pjesmom u prozi, Gordana Benić poziva se na istodobnost bliskog i dalekog, krupnog i sićušnog, prirodnog i umjetnog, redu pripadnog i kaotičnog. Cjelokupni Triptih o Palači stoga najčešće uokviruje iluzorna sadašnjost ispala iz albuma i herbarija limba, mjesta koje je Dante uključio u svoj Pakao, i gdje je jedina kazna uspomena. Sanjaru koji stalno upada u neke tuđe i neugasle snove nemoguć je bijeg iz snomorica, jer u njima nije samo muka od ispisivanja imaginarnog, već one potiču poetski rukopis prema samovoljnim tvorevinama sanjarenja. U zbirci Palača svjetla i sjene Gordana Benić to načelo sanjarije preokreće u samu suprotnost, u svojevrsnu erupciju znamenja iz kozmičkog i arhetipskog prostora podsvijesti. Labirintski nepredvidivi uzor događanja ne stavlja na istu razinu samo razna vremena, nego uprizoruje i različite kategorije pojava.

Palača nezemaljskih snova | Gordana Benić

Format 21 × 16 cm
Autor Gordana Benić
Izdavač Ex libris
Mjesto izdanja Zagreb
Godina 2014
Broj stranica 104
Uvez Meki
8,00 

Na zalihi