Ova se knjiga bavi onime što staromodnim rječnikom nazivamo “postaviti granice”. U knjizi je opisano kako ljudi jedni prema drugima – i prema malima i prema velikima – postavljaju granice, i to na način koji nikomu ne šteti, već pomaže da se ostvari što kvalitetniji odnos. Naša djeca i naši bližnji na svoj način doživljavaju ljubav koju za njih osjećamo. Njihov doživljaj ovisi o tome kako im je pokazujemo. Biti voljen uglavnom je individualan doživljaj i za djecu i za odrasle. Zajedničko nam je, međutim, da se ne osjećamo voljenima kada se naše osobne granice krše ili ne poštuju. Kada su povrede krupne i učestale, postajemo manje oprezni, a time i manje sposobni za konstruktivno djelovanje. Niti se možemo dobro brinuti o sebi niti poboljšati vezu s onim tko nas slama, a to se podjednako odnosi i na djecu i na odrasle.