Ksaver Šandor Gjalski jedan je od najznačajnijih pisaca hrvatskog realizma.

Pravim imenom Ljubomil Tito Josip Franjo Babić, Gjalski je rođen 1854. godine na obiteljskom imanju u Gredicama u blizini Zaboka u Hrvatskom zagorju, u staroj vlastelinskoj obitelji. Osnovnu školu i gimnaziju polazi u Varaždinu, a školovanje nastavlja na Pravoslovnoj akademiju u Zagrebu (1871-1874), zatim u Beču (1874-1876). Nakon položenog državnog ispita 1878. službuje u Koprivnici, Osijeku, Virovitici, Pakracu, Sisku, Sušaku i Zagrebu, te je 1898. umirovljen. Književni pseudonim Ksaver Šandor Gjalski uzeo je prema majčinom ocu.

S Milivojem Dežmanom 1903. uređuje “Vijenac”, a od 1909. do 1918. predsjednik je Društva hrvatskih književnika. Godine 1906. izabran je za narodnog zastupnika u Hrvatskom saboru na listi Hrvatsko-srpske koalicije, 1917. za velikog župana Zagrebačke županije, a 1919. član je privremenog narodnog predstavništva u Beogradu, nakon čega se vraća u rodne Gredice. Umire u Gredicama 1935. godine.