Ognjem i mačem | Henryk Sienkiewicz

Stanje proizvoda: vrlo dobro.

• naslov pisan na ćirilici

Romantična ratna drama, Ognjem i mačem, i kompleksna priča o ljubavi ali i borbi između Poljaka, Kozaka i Azijskih hordi, treći je dio slavne trilogije nobelovskog laureata Henryja Sienkiewitca prvi put objavljena 1884, a koja pokriva dvije godine (1647-49) turbulentne poljske povijesti. Ostala dva dijela — Pan Wolodyowski i Potop (svojedobni nominant za Oscara, potučen od Fellinijevog Amarcorda), također je režirao Jerzy Hoffman — 1968. i 1974. godine. Prepun mnogih uprizorenih bitki i raskošnih kostima (samo Helenina garderoba vrijedna je bogatstvo), no upitne vjerodostojnosti ali zato nastojanja na vizualnoj impresivnosti, redateljeva namjera niti nije bila dokumentaristička historijska uvjerljivost, već oživotvorenje spektakla, blockbustera epskih proporcija, bez ikakvih art-pretenzija. Iako u direktnoj opoziciji s američkom kinematografijom (mada bi se pojedine scene očigledno mogle komparirati s tako često spominjanim Gladijatorom ili Hrabrim srcem), Ognjem i mačem požnjeo je širok međunarodni uspjeh i poprilično visoke ocjene kritike.

Autor

Sienkiewicz Henryk (pseudonim Litwos), poljski književnik.

Studirao pravo, medicinu i filologiju u Varšavi. Publicističku karijeru započeo kao reporter i feljtonist varšavskih novina (1872–77). Istaknuo se kao novinar dnevnika Słowo (1882–87). Bio je dopisnik lista Gazeta Polska iz SAD-a (1876–78), potom iz zapadne Europe (1879). Nakon znatna uspjeha povijesnih romana nazvanih Trilogija (Trylogia, 1882–88)… Stekao je materijalnu neovisnost te putovao u Tursku, Grčku i Italiju (1886), Španjolsku (1888), Zanzibar (1890).

Kao poljski domoljub istupao je protiv germanizacijske politike u Velikopoljskoj. 1905. tražio je autonomiju za Poljsku. Za I. svjetskoga rata zbog protupruskih istupa sklonio se u Švicarsku, gdje se posvetio humanitarnomu radu i javnomu djelovanju.

U književnosti se javio kao sljedbenik pozitivizma zastupajući ideje o »organičnom radu« i umjetnosti u službi realizacije te ideje. Debitirao je romanom iz studentskoga života Uzalud  te s nizom uspjelih pripovijedaka i novela iz društvenoga života. Nakon povratka iz SAD-a približio se konzervativnim krugovima i posvetio žanru povijesnoga romana. Romani Trilogije imali su funkciju »krijepiti srca«, terapeutski djelovati na zatiranu nacionalnu svijest, podsjećajući na dramatične i junačke epizode iz XVII. stoljeća. Roman o poljsko-kozačkom ratu Ognjem i mačem (Ogniem i mieczem, 1883–84), nazivan i »vesternom Istoka«. Potop (1886) o švedskoj najezdi na Poljsku, Gospodin Wołodyjowski (Pan Wołodyjowski, 1888) o tijeku rata i pobjedi Poljaka nad Turcima kod Hotina 1673.

Premda su mu romani građeni na konvencionalnoj ljubavnoj fabuli, slojevito razvijaju model povijesnoga romana po uzoru na W. Scotta. Privlačnost čitateljstvu zahvaljuju ponajprije humoru i stilističkomu bogatstvu te identifikaciji s junacima lišenima suvišne patetike. Europsku slavu potvrdio je romanom o progonu prvih kršćana u Rimu za Neronove vladavine, Quo vadis (1896). S prepoznatljivim utjecajem modernističke estetike. Ostali značajni romani: Bez dogme, Obitelj Połanieckih, monumentalni povijesni roman Križari , svjetski poznat roman za mladež Kroz pustinju i prašumu.

Do danas je ostao u svijetu najpopularnijim poljskim piscem, čija su djela doživjela stotine prijevoda i ekranizacija. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1905.