Sovjetski filozof Evald Vasiljević Iljenkov gotovo da je nepoznat našoj, čak i onoj informiranijoj javnosti, a radi se o piscu i misliocu iznimno interesantnom i značajnom u višestrukom smislu.

Kad su se pred nešto više od dva desetljeća javili Iljenkovljevi radovi o »dijalektici konkretnog i apstraktnog u znanstvenoj spoznaji, oni su na sebe privukli veliku pažnju ne samo sovjet- skih filozofa i teoretičara nego i nekih inozemnih (vidjeti npr. Critica economica, lipanjski broj, Rim 1955), jer su na najbolji način izražavali one nove, istina oprezne, artidogmatske (točnije: antistaljinističke) pravce kretanja u sovjetskoj filozofiji i u teorijskom radu uopće. Kad se, malo zatim (1961 godine) pojavila njegova, sad već u neku ruku glasovita knjiga Dijalektika apstraktnoga i konkretnoga u Marxovu Kapitalu, nije bilo dvojbe da se radi o darovitom i oštroumnom teoretičaru i odličnom poznavatelju Marxova opusa. Bio je to svakako osnovni razlog što je ta knjiga odmah prevedena na talijanski (izd. Feltrinelli 1961) i bila uključena u poznate diskusije među talijanskim (a preko njih i općenito zapadnim) marksistima o dijalektici, diskusije u pozadini kojih je zapravo bio, uz ostalo, obračun sa staljinistićkim dogmatizmom na međunarodnom planu.

Bez obzira na primjedbe koje bi se mogle iznijeti (i koje su bile iznesene) na tu Iljenkovljevu knjigu, ona je doista predstavljala svojevrsni novum u sovjetskoj filozofiji, ili točnije, novum u dijalektičkom materijalizmus; dapače ona je bila njegova im- plicitna kritika i, još određenije, implicitna oštroumna kritika toliko proširenog staljinskog dijamata. Gledano s toga stajališta, Iljenkovljeva je knjiga značila, dakle, važan datum: baveći se tzv. specijalističkim pitanjima pitanjima metodologije i epistemologije na primjeru Marxova Kapitala, Iljenkov je zasjekao u, za sovjetsku filozofiju tada iznimno delikatnu (vruću) temu – 14 tzv. dijalektiku konkretnoga i tako objektivno navijestio rat tromim, nemisaonim, dogmatskim, socijalno neutralnim traktatima o dijalektičkim kategorijama i dijalektici u prirodi, o filozofiji prirode, itd., traktatima bez povijesno živih i relevantnih tema i sadržaja.