Europski kontekst hrvatske renesansne književnosti označuje kao i u drugim literaturama mediteranskog prostora… Živ dodir s talijanskim i antičkim modelima i uzorima. Prometne, trgovačke i administrativne veze s Italijom, budući da je jedan dio Dalmacije bio pod mletačkim vrhovništvom… uvjetuju i naglašene kulturne veze. Ona potencirana žudnja renesansnih naaštaja za Italijom, hodočašća njezinim središtima. Iz čega se rađahu posve novi književni impulsi, kakve, primjerice, susrećemo u Španjolskoj (Garcilaso de la Vega), Portugalu (Francisco Sá de Miranda), Francus koj (Joachim du Bellay), Poljskoj (Jan Kochanowski)… u nas su se, tako reći, mnogo lakše ostvarivala zbog geografske blizine i višestruke upućenosti Dalmacije na susjednu obalu. Činjenica je uz to da su talijanski humanisti od XIV. stoljeća djelovali u jadranskim gradovima (Giovanni di Conversino). Da su u XV. stoljeću bili angažirani kao pedagozi (Philippus de Diversis, Tideo Acciarini, Carotus Vitalis), da je u XVI. stoljeću bio dubrovačkim nadbiskupom Lodovico Beccadelli, petrarkist i prijatelj Michelangela i Bemba, da su brojni talijanski umjetnici radili u tim našim gradovima…

Autor