Nulti broj – Umberto Eco

Stanje proizvoda: vrlo dobro. Otpis iz knjižnice, vrlo dobro očuvano.

Novinarska redakcija kao jazbina iz koje se lansiraju spinovi. Novine pokrenute ne radi informiranja nego radi manipuliranja i diskreditiranja i, najvažnije, zato da bi vlasnik imao idealno oružje za ucjenjivanje moćnijih od sebe i ulaznicu za povlašteni krug gdje se izvrsno zarađuje.

Novinar koji hoda zakutcima Milana rekonstruira okolnosti Mušsolinijeve smrti i paranoično ih povezuje s najmračnijim urotama i pokoljima koji su obilježili talijanske “olovne godine” terorizma.

Ljubavna priča dvoje gubitnika, prezrela i nerealizirana pisca i novinarke koja mora konfabulirati o “nježnim prijateljstvima” slavnih, a plače na Beethovenovu Sedmu.

Čuveni talijanski pisac radnju svog novog romana smjestio je u novinsko uredništvo u Milanu 1992. Triler je to o novinarstvu i svijetu u kojem živimo, realističan i kad se doima satiričnim, kroničarski zastrašujući. Prepoznatljivi je to Eco u kojem autor “Imena ruže” i “Foucaultova njihala”, baveći se nekim od svojih omiljenih tema − mračnim svijetom medijske politike, teorijama zavjere i lažnim mitovima − ispisuje uvjerljivu i, na žalost, točnu analizu našeg doba.

**

Nulti broj pametna je zagonetka i pravi užitak.

Kirkus Revieivs

U “Nultom broju” Eco demonstrira koliko je toga u našem životu, ili našoj povijesti, određeno pričama, bez obzira na to bile one izmišljene ili ne. Na kraju, a da toga nismo ni svjesni, daruje nam alate da se obranimo od podvala, lažnih informacija i teorije zavjere. Pisac kojemu trebamo biti duboko zahvalni.

Il Sole 24 Ore

Profesor Eco ponovo je uspio maskirajući šalu u roman te posluživši se devedesetima kao savršenom metaforom doba u kojem živimo.

La Repubblica

Umberto Eco talijanski je književnik, književni kritičar, teoretičar kulture i semiotičar, koji je svjetsku slavu postigao romanom “Ime ruže”. Kao semiotičar, Eco je poznat po svojem doprinosu u istraživanju teorije simbola/znakova, a mnoge njegove studije, uključujući “Sveopći traktat semiotike”, predstavljaju značajan doprinos metodologiji komunikacije.