Novi život / Vita nova – Dante Alighieri

Stanje proizvoda: vrlo dobro.

Novi život, Danteovo mladenačko remek-djelo, svojevrstan je autorov Bildungsroman o pjesničkome samoobrazovanju i samoodgoju, ispovijest o uzvišenoj ljubavi prema božanskoj Beatrice i pjesnikovu tugovanju nakon njezine smrti, uzvišeno književno djelo oblikovano sonetima i kanconama. Vita nova najavljuje Danteovu Božanstvenu komediju u kojoj Beatrice vodi Dantea kroz blaženstva Raja.

Dante Alighieri, talijanski pjesnik (Firenca, V/VI. 1265 – Ravenna, 14. IX. 1321). Potekao iz firentinske plemenitaške obitelji. Kao mladić učio je retoriku i gramatiku vjerojatno kod Brunetta Latinija. Već u mladosti povezao se s pjesnicima »novoga stila« (dolce stil novo) pa je drugovao s pjesnikom G. Cavalcantijem, kojemu je posvetio svoje prvo značajno djelo La vita nuova, a poslije i sa Ginom da Pistoia. Nakon 12 godina zaruka, 1285. oženio se Gemmom di Manetto Donati, s kojom je imao troje ili četvero djece. God. 1274. prvi je put susreo Beatrice (pravim imenom Bice di Folco Portinari) koja se poslije udala za Simonea de’ Bardija, a umrla je 1290.

Beatrice

O ljubavi prema njoj pjevao je produhovljeno u djelima Rime i Vita nuova. Ali je teško odrediti što je od opjevanoga utemeljeno na zbilji. No Beatricina smrt, čini se, duboko ga je potresla. Izazvala kod njega krizu vjere koju je prebrodio udubivši se u filozofska i teološka proučavanja. Time je ne samo obogatio svoju izobrazbu i kulturu, nego ujedno stekao i jasan odnos prema istini i pravdi te visoko etičku političku svijest. God. 1286–87. proveo je nekoliko mjeseci u Bologni posvetivši se i filozofskomu i književnom studiju. A ondje se susreo i s G. Guinizellijem. U gradskoj općini služio je kao konjanički glasnik. U službi općine borio se protiv gibelina kod Campaldina (1289). Upisavši se u udrugu liječnika i ljekarnika, od 1295.