Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita – Vladimir Dedijer – Treći tom

Stanje proizvoda: vrlo dobro.

Sadržaj naslova Novi prilozi za biografiju – Treći tom:
Razmišljanja o istoriji koja traje
Jugoslavija – nezavisna ili deo SSSR-a
Uzroci sukoba SSSR – Jugoslavija
Staljin se sprema za obračun s Titom
Staljinov ultimatum
Moskva očekuje brzi slom Jugoslavije
Pripreme za oružani napad na Jugoslaviju
Od kritike društvenog sistema u SSSR-u do radničkog samoupravljanja
Koraci ka normalizaciji
Veliko pokajanje

Autor

Vladimir Dedijer, narodni heroj Jugoslavije, akademik, publicist i novinar.

Otac Jevto Dedijer bio je profesor na Beogradskom sveučilištu. Djetinjstvo i mlade godine provodi u Beogradu, završava osnovnu školu, gimnaziju i novinarstvo. 1937 diplomirao je pravo u Beogradu. Zatim se uključio aktivno u komunistički radnički pokret. Uređivao je tada listove kao primjerice „Politika“, „Vreme“ i „Kraljevski list“. Tada je Vlado Dedijer je radio u korist komunističke propagande.

Tijekom drugog svjetskog rata imao je zadatak organizirati političko-propagandni rad, poduku komunista i rad u listu „Borba“ kao uređivač, zajedno s Milovanom Đilasom. Tada je nastalo njihovo veliko prijateljstvo.

Bio je “Službeni” Titov životopisac a 1953. objavio je knjigu Josip Broz Tito.

BROZ, Josip-Tito, revolucionar, vojskovođa, državnik (Kumrovec, 7. V 1892 — Ljubljana, 4. V 1980). Pučku školu završio 1907. u Kumrovcu, a bravarski zanat (radionica Šašek i Karas) u Sisku. Tu stječe prve spoznaje o klasnoj borbi, ulozi radničkog pokreta te sudjeluje u nekim radničkim akcijama. Krajem rujna 1910. završava bravarski zanat i dolazi u Zagreb gdje se zapošljava u radionici Isidora Haramine. U listopadu postaje članom Saveza kovinarskih radnika i Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije. Sudjeluje u radničkim štrajkovima i u nacionalnim manifestacijama i demonstracijama protiv mađaronske politike, te svoje idejnopolitičko usmjerenje izgrađuje na zasadama Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije.

U veljači 1911. odlazi iz Zagreba na usavršavanje u razvijenija industrijska središta Austro-Ugarske i Njemačke; uzalud traži posao u Ljubljani i Trstu, vraća se u Zagreb, te brzo mijenjajući poslove obilazi Ljubljanu, Kamnik, Jince-Cenkov, Plzeò, München, Mannheim, Ruhr, a od sredine listopada 1912. radi u Beču i Bečkom Novom Mjestu. U tim gradovima upoznaje se s idejama i djelatnošću jakih socijaldemokratskih stranaka, povezuje se sa sindikalno organiziranim radnicima, polazi njihova predavanja i upoznaje socijalističku literaturu…