Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita – Vladimir Dedijer – Prvi tom

Stanje proizvoda: vrlo dobro.

Još pre tri godine bio sam se resio da postojeće materijale za biografiju druga Tita, kao i one koje sam ja prikupio u toku rata i posle rata, dopunim i sistematišem, a onda objavim u zasebnoj knjizi. Rezultat toga rada jeste ova knjiga.
Sređujući priloge za jednu biografiju druga Tita, osnovna teškoća pred kojom sam se nalazio bila je dati srazmeru između podataka o životu i radu druga Tita i podataka o uslovima, sredini i vremenu u kojima je on živeo i delovao. Usled toga ima dosta neravnomernosti u pojedinim glavama, u njihovoj kompoziciji, u mome odabiranju onoga što sam smatrao da je više ili manje važno.
Ujedno, ukoliko sam pribegavao pojedinim ocenama i sudovima, potpuno sam svestan njihovih nedostataka. U jednome pismu koje mi je drug Tito uputio za izdanja ove knjige u inostranstvu, on sam kaže: »Mislim da ćeš se i ti s time složiti da se interpretiranje pojedinih događaja u tvojoj knjizi ne može smatrati kao definitivno, i to iz prostog razloga što se tek iz jedne dalje perspektive mogu dati konačni sudovi.«

Autor

Vladimir Dedijer, narodni heroj Jugoslavije, akademik, publicist i novinar.

Otac Jevto Dedijer bio je profesor na Beogradskom sveučilištu. Djetinjstvo i mlade godine provodi u Beogradu, završava osnovnu školu, gimnaziju i novinarstvo. 1937 diplomirao je pravo u Beogradu. Zatim se uključio aktivno u komunistički radnički pokret. Uređivao je tada listove kao primjerice „Politika“, „Vreme“ i „Kraljevski list“. Tada je Vlado Dedijer je radio u korist komunističke propagande.

Tijekom drugog svjetskog rata imao je zadatak organizirati političko-propagandni rad, poduku komunista i rad u listu „Borba“ kao uređivač, zajedno s Milovanom Đilasom. Tada je nastalo njihovo veliko prijateljstvo.

Bio je “Službeni” Titov životopisac a 1953. objavio je knjigu Josip Broz Tito.

BROZ, Josip-Tito, revolucionar, vojskovođa, državnik (Kumrovec, 7. V 1892 — Ljubljana, 4. V 1980). Pučku školu završio 1907. u Kumrovcu, a bravarski zanat (radionica Šašek i Karas) u Sisku. Tu stječe prve spoznaje o klasnoj borbi, ulozi radničkog pokreta te sudjeluje u nekim radničkim akcijama. Krajem rujna 1910. završava bravarski zanat i dolazi u Zagreb gdje se zapošljava u radionici Isidora Haramine. U listopadu postaje članom Saveza kovinarskih radnika i Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije. Sudjeluje u radničkim štrajkovima i u nacionalnim manifestacijama i demonstracijama protiv mađaronske politike, te svoje idejnopolitičko usmjerenje izgrađuje na zasadama Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije.

U veljači 1911. odlazi iz Zagreba na usavršavanje u razvijenija industrijska središta Austro-Ugarske i Njemačke; uzalud traži posao u Ljubljani i Trstu, vraća se u Zagreb, te brzo mijenjajući poslove obilazi Ljubljanu, Kamnik, Jince-Cenkov, Plzeò, München, Mannheim, Ruhr, a od sredine listopada 1912. radi u Beču i Bečkom Novom Mjestu. U tim gradovima upoznaje se s idejama i djelatnošću jakih socijaldemokratskih stranaka, povezuje se sa sindikalno organiziranim radnicima, polazi njihova predavanja i upoznaje socijalističku literaturu…