Hrvoje Jurić rođen je 1975. U Bihaću, gdje je objavio dvije mladenačke zbirke pjesama: Moje prve pjesme (1988) i Moj svijet (1991). Od 1993. Živi u Zagrebu, gdje je studirao i gdje danas radi na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta.

Piše i prevodi uglavnom filozofske i slične članke, a poeziju čita, piše i objavljuje odavno i posvuda. Dobitnik je nagrade „Goranova proljeća“ za mlade pjesnike, rezultat čega je objavljena knjiga pjesama Nominativ (1997). 2005. Objavio je i knjigu pjesama o nastajanju i nestajanju.

LET

evo
prozor ću otvoriti
i skočiti u noć
poletjeti

samo da uhvatim dobar vjetar
i više me neće biti među vama
ispod mene će se istopiti svjetla grada
cijeli grad
koji me ionako ne poznaje

rijeka koja mi je nekad šumila
i dječji smijeh crvenih sumraka
zvučat će stvarnije nego ikada
tu u zraku
naći ću ih
opet

to neće biti snovi
(jer snovi su moji teški od očekivanja)
nikakvo buđenje neće utišati
ovu pjesmu mojih krila

neću vas zvati sa sobom
jer moj let je samo moj let
i moj će pad biti samo moj pad
ako me vjetrovi ne posluže
ako me ostave
negdje u blizini sunca

kad budem htio
poletjeti
i skočiti u noć
prozor ću otvoriti
evo