Nives Kavurić-Kurtović – Crtački dnevnik

Stanje proizvoda: lijepo očuvano

Mnoštvo crteža, dnevničkih zapisa u blokovima najrazličitijih formata nerijetko ostaje po ladicama umjetničkih ateljea poput zaboravljena blaga, a je riječ o izvornim vrijednostima dragocjenima za ispravnu valorizaciju ukupnoga umjetničkog stvaralaštva.

Crtački dnevnik Nives Kavurić-Kurtović prvijenac je u ediciji koju pokrećemo s namjerom da skrenemo pozornost na upravo tu, rijetko dostupnu, najintimniju dionicu umjetničina opusa. Nastajala u trenucima misaonih previranja, nemira, drhtaja, iskonskih dubina, žudnje nedokučivoga, potpuna predanja imaginaciji, ta su djela autentični izričaji umjetničke naravi, Nives Kavurić-Kurtović, pravi dragulji njezina sveukupnoga opusa. Oblikom i sadržajem duboko su osobna i uglavnom nisu namijenjena izlaganju. Pa kad se i pojave na samostalnim izložbama, samo su iznimno dostupna za slobodno listanje i nesmetani pregled stranica. Pamtimo ih kao zatvorene forme skrivena sadržaja.

Edicija Crtački dnevnici hrvatskih umjetnika koju započinjemo ovom publikacijom, služit će razotkrivanju intimnoga svijeta i skidanju još jednoga vela s umjetničina najintimnijega bića.

Pred nama je izbor iz gotovo nesagledive količine najprisnijih zapisa i najizravnijih reakcija pravoga lirskog dnevnika, vođenoga pretežno crtežom, a povremeno i slovima, riječima, misaonim formulacijama. Imajući neprestano pri ruci okupljene listove bijeloga papira, slikarica je na njima učestalo, gotovo kontinuirano, bilježila svoje doživljaje i dojmove, fiksirala stanja i raspoloženja, prepuštajući se asocijativnom nadiranju snovitih slika i (pri)viđenja, ali nesmiljeno slijedeći resku nit autentičnog egzistencijalnog svjedočenja. Nećemo kazati da je umijećem disciplinirala afektivne izljeve, ali smijemo reći da je istinitošću, uvjerljivošću poteza obuzdavala i pripitomljavala kaos. Premda su mnogi radovi bez nadnevaka, nastajali su takoreći iz dana u dan, u različitim prigodama i nejednakim povodima, no vođeni opsesivnom potrebom izricanja ili evidentiranja nutarnjih snomorica, odnosno pročišćavajućeg taloženja nakupina slojeva mraka i tegoba. Možda bi pretjerano bilo upućivati na egzorcistički karakter stvaranja nekog protusvijeta ili prizivanja imaginarnih dvojnika, ali mnoga su djela nastala pod pritiskom dugoga bolovanja, u frustrirajućoj vezanosti za radni stol, u ograničavajućim uvjetima otežala disanja, pa je jedino uzlet ruke na papiru omogućio oslobađanje od gravitacije pukog preživljavanja.