“Ovim sam radom nastojala na povijesnu pozornicu izvući “nevidljive” žene, koje su bile itekako prisutne i u istarskoj svakodnevici 15. i 16. stoljeća, koje su imale svoje obiteljske uloge kao supruge, majke, sestre, kćeri, ali koje su bile aktivne i u poslovnom životu svojega mjesta. Žene, koje su se kao i muškarci suočavale sa svakodnevnim životnim izazovima nastojale su naći svoje mjesto u vremenu i društvu u kojem su živjele i u kojem su bile smatrane krhkijima i slabijima od muškaraca, čak i kad su mogle djelovati jedino pod njihovim tutorstvom. No, i u takvim prilikama istarsko im je društvo putem institucije braka na istarski način priznalo bitnu ulogu u probitku kućanstva te ih zaštitilo više nego na drugim područjima istočnojadranske obale, pa i zapadne Europe. Premda je i dalje većina njihovih želja, misli i osjećaja ostala skrivena, neke su njihove riječi, postupci, htijenja i djelovanja zahvaljujući sačuvanim sudskim procesima, oporukama i u pravilu šturim statutarnim odredbama ipak uspjeli probiti na površinu i dočarati dio njihove svakodnevice te time približiti i osvijetliti i svakodnevicu istarske komunalne obitelji i društva u 15. i 16. stoljeću”.
