Ne okreći se sine – Arsen Diklić

Stanje proizvoda: vrlo dobro, predlist sitno poderan.

Ne okreći se, sine je roman za djecu nastao nakon što je autor napisao scenarij za istoimeni film.
Roman opisuje događanja za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Diklić, Arsen, srpski književnik (Staro Selo kraj Otočca, 14. XI. 1922 – Beograd, 4. VII. 1995). Studirao povijest umjetnosti u Beogradu. Uređivao časopise za djecu Pionir i Zmaj te list Borba. Objavio zbirke pjesama Pesme za decu (1947), Selo kraj Tamiša (1948), Dunavske balade (1963), pripovijetke i romane (Kiša, 1953; Salaš u Malom Ritu, 1956; Plava ajkula, 1957. i dr.), filmske i televizijske scenarije (Milioni na otoku; Ne okreći se, sine; Marš na Drinu; Užička republika; Veliki transport i dr.).

Djela mu se odlikuju vješto građenim zapletima, uspjelim karakterizacijama likova, emotivnošću i neposrednim odnosom prema prirodi.

Beograd, knjige, film, fudbal, do juče siromašni lički dječak ostvarivao je svoje snove i nudio ih djeci svog vremena. A “tri pripovetke”, danas s pravom zaboravljene, o lovu na prikrivene četnike, razvoju seljačkih radnih zadruga i oficirima koji seoskoj djeci nabavljaju fudbalsku loptu, govorile su da autor zna pratiti zahtjeve trenutka. Ponekad uz podršku, a ponekad i mimo službenih autoriteta.

Arsen Diklić je književnik kojem je film obilježio literarno stvaralaštvo. A filmovi koje je scenaristički radio obilježili su vrijeme svog nastanka, svoju deceniju u životu bivše države. Polovinom 50-ih napisao je “Ne okreći se sine”; na pragu polovine 60-ih “Marš na Drinu”; polovinom 70-ih bio je u Jakobsfeldu; a polovinom 80-ih, opet na vrijeme, pisao je “Jasenovac”.

„Ide Dika preko ravnog rita

I on vodi čete menjševika…”

Dika mu je bio nadimak, a danas je potrebno i nešto uživljavanja u vrijednosti onog vremena da se shvati poruka. Menjševici su u boljševiziranom pokretu bili sinonim za oklijevanje i teoretiziranje u revoluciji. Jer, čete su naravno trebale biti boljševičke, kao što su zapravo i bile.