Stanje proizvoda: odlično.

Da se tokom osamdesetih na hrvatski prevela jedna od tada dvije postojeće zbirke priča Tobiasa Wolffa generacija koja je odrastala na kratkim pričama Raymonda Carvera vjerojatno bi dobila još jednog svog heroja, a ime Tobiasa Wolffa udomaćilo bi se kao jedna od onih šifri koje određuju kolektivni kulturološki identitet generacije.

No zbog ovih ili onih razloga, krize, previda ili jednostavno slučaja, Wolffa nema među imenima Carvera i Bukowskog, Cavea i Waitsa, Wendersa i Jarmuscha. Što je time izgubljeno, na individualnom pojedinačnom frontu svakoga tko se formirao tokom osamdesetih, koliko i na kolektivnom frontu čitave predratno-ratne-poratne generacije, nikada nećemo znati. Ono što se može pretpostaviti jest da je ovako sve bilo barem malo gore, i osamdesete, i rat, i tranzicija, i dolazak sredovječnosti.

Tobias Wolff rođen je u Alabami 1945., a kao dijete razvedenih roditelja većinu vremena provodio je putujući s majkom širom Amerike i živeći u raznim gradovima, sve dok se s punoljetnošću nije prijavio u vojsku i otišao u Vijetnam. Literarni prvijenac, roman o vijetnamskom ratnom iskustvu, smatrao je neuspjelim pa je kao svoj prvi naslov navodio zbirku priča „U vrtu mučenika sjeverne Amerike”, objavljenu 1981. godine.

U to vrijeme Wolff počinje predavati na sveučilištu Syracuse, gdje jedan semestar glavom i bradom boravi i sam Carver. Zanimljiva koncentracija literata našla se i s druge strane katedre, gdje su među studentima, između ostalih, sjedili budući pisci Jay McInerney i Alice Sebold.