Mutno – Branko Maleš

Stanje proizvoda: odlično.

Tu opće nema proizvoljnosti, ne nipošto: Malešovi novi stihovi vraćaju nas u prazoru čovječanstva, kad je (naj)prvo bila gesta. Maleš je najradikalniji poetski mistik u modernoj hrvatskoj poeziji, odnosno najustrajnijji u svojoj ekscentričnost, ali i najizopćeniji domaći poetski praktičar iz svijeta koji bez skrupula i milosti zastupa masovno življenje, masovnu kulturu i masovan jezik. Riječju, pjesnički živ!

Ervin Jahić

Branko Maleš (1949) pjesnik, kritičar, feljtonist te prozni i dramski pisac; objavio je dosad 25 knjiga, što vlastitih a što kritičko-priređivačkih knjiga o drugim autorima; apsolvirao Tehnološki i završio Filozofski fakultet u Zagrebu.

Bio glavni urednik ili urednik u redakciju brojnih novina i časopisa za kulturu. Prevođen i nagrađivan. “Goranov vijenac” za životni doprinos hrvatskoj poeziji.

Maleš, Branko, hrvatski pjesnik, esejist i prevoditelj (Zagreb, 18. I. 1949). Studirao je na Tehnološkom i na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Djelovao je kao urednik književnih novina i časopisa (Off, Most, Republika, Oko) te rock-magazina Heroina.

Njegova prva pjesnička zbirka (Tekst, 1978) bliska je neoavangardizmu, jezičnomu ludizmu i strukturalističkim eksperimentima, a druga, za mlađe naraštaje pjesnika kultna Praksa laži (1986) poigrava se popkulturnim iskustvom, poetikom videospotova i stripa. I u sljedećim zbirkama (Placebo, 1992; »biba posavec«, 1996; Trickster, 1997; Vertigo, 2010; Mutno, 2017) iskazao se kao pjesnik ludističke orijentacije, ironičan i sklon autsajderskoj poziciji.

Novinske kolumne sabrao je u knjigama Crveni zec (1989) i Treniranje države (1994), ironičnim zapisima i analizama hrvatske političke zbilje i njezinih aktera iz pozicije slaboga subjekta, a prozna zbirka Male ljubavi (2000) mnogo je privatnija fenomenologija vlastitih navika i afiniteta. Priredio je više izbora iz suvremene hrvatske proze i pjesništva.

Objavio je i knjigu studija o sedam hrvatskih pjesnika, pripadnika hrvatskoga poetskog moderniteta, Razlog za razliku (2002) te esejističku zbirku Poetske strategije kraja 20. stoljeća (2010). Prevodi sa slovenskog i njemačkog jezika. Dobitnik je Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus (2002).