Moć sadašnjeg trenutka – Eckhart Tolle

Stanje proizvoda: kao novo

Prije nego što krenemo na putovanje s knjigom »Moć sadašnjeg trenutka«, za sobom moramo ostaviti analitički um i njegovo lažno stvoreno ja, odnosno ego.

Od početka prvoga poglavlja hitro se krećemo prema velikim visinama na kojima udišemo rjeđi zrak, zrak duhovna carstva. Na to izazovno putovanje Eckhart Tolle vodi nas jednostavnim jezikom – pitanjima i odgovorima.

U naslovu Moć sadašnjeg trenutka: Stanje prosvjetljenja moguće je dosegnuti ovdje i sad, moguće je živjeti bez patnje, tjeskobe, neuroza – podučava Eckhart Tolle čija učenja na tragu svih duhovnih tradicija jednostavno i jasno ukazuju da se put, istina i svjetlost kriju u našoj nutrini. Stoga je upravo na nama samima da spoznamo vlastitu ulogu stvoritelja vlastite boli te da shvatimo moć sadašnjeg trenutka!

Tolle je uspio postići dvoje: sažeo je učenja majstora kao što su bili Isus i Buddha u lako razumljiv vodič za postizanje duhovne svjesnosti, a ujedno je čvrsto dokazao kako je nesposobnost ljudi da se oslobode prevlasti uma i počnu živjeti u sadašnjosti korijenski uzrok bijede u svijetu…

Čitajući njegove riječi čini nam se da je prosvjetljenje moguće postići te da je ono prijeko potrebno za spokojstvo pojedinca, kao i za zdravlje planete.
Časopis ForeWord

Svježe, moderno, novo nadahnuće i otkrivenje. Ova se knjiga izdvaja iz mnoštva duhovnih knjiga koje prelaze preko moga radnog stola… Namjeravate li ponovno stupiti u dodir s vlastitom dušom, ova će vam knjiga u tome biti pravi suputnik.

Autor

Eckhart Tolle (rođen 1948. godine u Njemačkoj), studirao je u Londonu, do trinaeste godine patio od kronične tjeskobe protkane depresijom, čak razmišljao i o samoubojstvu, sve dok se jedne noći, u dvadeset devetoj godini života, nije probudio s „osjećajem apsolutnog užasa“, te doživio „duhovnu preobrazbu“, nešto nalik uvučenosti u „vrtlog energije“, događaj koji će postati prekretnicom u njegovu životu.

„Čuo sam riječi: ‘Ničemu se ne opiri’, kao da je glas progovorio iz mojih prsiju. Osjećao sam kako me praznina uvlači u sebe. Iznenada je straha nestalo te sam dopustio da padnem u prazninu. Ne sjećam se onoga što se kasnije dogodilo. (…)

Shvatio sam kako je snažan pritisak patnje koji sam te noći osjetio prisilio moju svijest da se odrekne poistovjećenosti s nesretnim  i duboko zastrašenim ja, koje je, na kraju krajeva, izmišljotina uma. (…) Ostala je moja istinska priroda vječno prisutna Ja jesam; svjesnost u svom čistom stanju prije bilo kakva poistovjećivanja s oblikom.“