Luđaci
Oni su svjetlost svijeta
Mi gledamo
A oni vide
Mi se smijemo
Oni su smijeh
Njihova ludost nam
Otvara vrata
Iz ludnice
Koju zovemo
Svijet.

Teško je naći bolje riječi za zbirku stihova “Mjesec iznad Splita” Predraga Lucića. Valja samo naglasiti da riječ luđaci ne valja shvatiti grubo ni okrutno, nego prije kao redikuli, a još prije kao oboljeli (putovnicu za taj svijet svatko od nas ima), oni Drugi, marginalizirani, neshvaćeni… Jer, nisu likovi ove zbirke uopće luđaci, niti puki redikuli, nego i treneri hrabrosti i samosvojnosti – a nađe se tu i jedan J. P. Kamov – pomalo svi mi, a ponajviše grad Split, koji čine, pogodili ste – njegovi stanovnici, a ne zidine.

Predrag Lucić je od dokumenata, pripovijesti, mitova i sjećanja ispisao zbirku o svijetu i vijeku, o Splitu i svitu, o poniženima i povrijeđenima, o okrutnoj većini i ponosnoj manjini, o hrabrosti, o ustima punim smijeha i kada je malo kome do smijeha. Kako oslobađajuće, a istodobno skrupulozno, Lucić piše vezane stihove, na ovom se prostoru ne da (p)opisati, nego isključivo preporučiti, ali samo onima koji su željni proviriti van Iz ludnice / Koju zovemo / Svijet.

Predrag Lucić, hrvatski novinar i književnik (Split, 12.2.1964. – 10.1.2018.). Studirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Od 1985. bio je suradnik Ferala, satiričnog podlistka Nedjeljne Dalmacije (od 1990. Slobodne Dalmacije), 1993. bio je jedan od utemeljitelja samostalnog Feral Tribunea, u kojem je bio urednik do gašenja lista 2008. Pokrenuo je i uređivao i biblioteku toga tjednika.

Objavio je knjigu Greatest Shits – Antologija suvremene hrvatske gluposti (u koautorstvu s Borisom Dežulovićem, 1998), satirične zbirke Haiku haiku jebem ti maiku (2003), Ljubavnici iz Verone (2007), Sun Tzu na prozorčiću (2009), Bezgaća povijesne zbiljnosti (I–II, 2010), Mjesec iznad Splita (2012), Gusle u magli (2013), Step by step – Stepinac (2016).