Mentalni komunist – Ivan Aralica

Stanje proizvoda: vrlo dobro.

Postupci i mantre jednog predsjednika kao društveni, mentalni i personalni predložak

Neću reći ništa novo kažem li da mi je predložak za pisanje tih romana, i društveni i personalni, bilo razdoblje predsjednikovanja Stipe Mesića, jer se to iz tekstova, kako Mesić ispravno primjećuje, dalo naslutiti. Ali se nadam da ću ponešto novoga reći kad budem govorio o Mesićevu ponašanju i pogubnoj politici toga deseto-godišnjeg razdoblja u kojemu je došlo do zastoja u prevladavanju komunističkog mentaliteta i razvoju demokracije i, s prethodnim povezano uzročno posljedičnom vezom, pojavom beznađa i dezorijentacije. Isto kao što se nadam da će mi uspjeti opisati motiv koji me je nagnao da pišem te romane već u prvoj polovici toga retrogradnog desetogodišnjeg razdoblja, kad se činilo da samo ja mislim kako će to predsjednikovanje završiti u zbrci i jadu punu poniženja i beznađa.

Aralica, Ivan, hrvatski književnik (Promina, 10. IX. 1930). Učiteljsku školu u Kninu završio 1953., a studij jugoslavistike na Filozofskom fakultetu u Zadru 1961. Radio kao učitelj u selima Dalmatinske zagore te kao ravnatelj Učiteljske škole, odnosno Pedagoške gimnazije u Zadru. Potkraj 1960-ih politički se angažirao u ostvarenju Hrvatskog proljeća; 1969–72. bio je i zastupnik u Saboru SR Hrvatske.

Nakon sloma te politike smijenjen je s položaja ravnatelja (nastavlja raditi kao profesor), prestaje biti glavnim urednikom Zadarske revije te se povlači iz javnoga političkog života i posvećuje književnom radu. S političkim promjenama 1990. vraća se u politiku: na izborima 1993. postaje saborskim zastupnikom i potpredsjednikom Županijskog doma Sabora. S političkih se dužnosti povukao 2000. Redoviti je član HAZU od 1992. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 2010.