Lomljenje vjetra – Edo Popović

Stanje proizvoda: vrlo dobro.

Iako novi Popovićev roman ima vrlo poetičan naslov, njegov je sadržaj više nego surov. Dijelom futuristička projekcija Hrvatske a dijelom tranzicijska retrospektiva roman nam nemilosrdno govori o našoj stvarnosti, gdje živimo i kakvi smo ljudi postali. Godine 2020. zemlja je zidom podijeljena na Holding i Zonu. U Holdingu žive vladari novca i sudbina, svi koji se uklapaju. Oni pak koji imaju problema s prilagođavanjem sustavu van su zida, u Zoni, a zovu se Tamne kapuljače i Nejestivi. Nejestivima pripadaju i Fraktalna, Vrtlar i Vanča, junaci nekog novog doba za koje smo vjerovali da nikad neće doći, a mogu li oni uopće što učiniti da promijene svijet? Paralelno s projekcijom budućnosti Popović nam pripovijeda i priču ratnog veterana Ivana Vide, priču uronjenu u našu svakidašnjicu, gdje je novac jedina ideologija, a moć jedina vrlina.

Iz medija:

“Lomljenje vjetra u svih dvadeset poglavlja duhovita je, ironična, kritična proza koja kroz moć jezika prikuplja poetiku otuđenog svakodnevlja. Roman dosljedno ocrtava egzistencijalnu tjeskobu urbanog čovjeka koja u novom dobu poprima samo različite značajke, ali njezina suština ostaje ista. Prolazna. ‘Utuvili smo si da smo važni, da odlučujemo, gradimo, stvaramo, činimo, stječemo, mijenjamo, imamo, znamo, mislimo, posjedujemo, a zapravo samo prolazimo.’

Helena Sablić Tomić, Moderna vremena Inf

“Ova je knjiga lucidna kritika svega što smo u Hrvatskoj pogrešno napravili od rata naovamo i jasno sročeno upozorenje kamo bi nas to moglo dovesti. Ima li svjetla na kraju tunela? Ne baš. Popović ga vidi u osamljenosti i svojevrsnoj izoliranosti iz društva. Njegov junak, doduše, živi i radi, ali na samoj margini na koju je dobrovoljno pristao. Je li pri tome sretniji od onog koji negdje u Lici čuva pobijene ovce? Nikako. Obojica samo traju.“

Bojana Radović, Večernji list

“Zastrašujuća budućnost Hrvatske i sumorna slika današnjeg svijeta koja je uobličena u ovom romanu otkriva Popovića kao jednog od trenutno najeksplicitnije angažiranih pisaca u nas.“

Jagna Pogačnik, Jutarnji list

“Popović se u ovoj knjizi predstavlja kao hladan kroničar. To nije razigrani i ironični ton hrvatskog pisca kakvog poznajemo iz Ponoćnog Boogieja ili Izlaza Zagreb Jug. Ovaj roman, tematski usidren u kritici globalizacije, mogao bi se nazvati i Ispovijest trojice aktivista – čije je unutarnje poglede uzbudljivo čitati.”

Der Tagesspiegel