Ljubičasti planet – Anto Gardaš

Stanje proizvoda: vrlo dobro. Nekoliko natpisa na prvoj praznoj stranici.

Zemlja je samo jedno zrnce u golemu oblaku prašine, sicušno nebesko tijelo medu milijardama drugih u svemirskom beskraju. Život na njoj postoji, buja i razvija se vec milijardama godina. Samo na njoj, na Zemlji? Je li joj doista dana takva povlastica, tom zrncu praha u oblaku kojemu se kraja ni zamisliti ne može? To ce pokazati vrijeme. Tebi ili tvojem dalekom potomku.

Pripravimo se za susret s nekim tko ce nam u goste doci. Ili koga cemo ml jednom posjetiti. Jednom ce se to zacijelo dogoditi. Tebi, nama. Ili našim dalekim potomcima. Doci cemo nekome, doci ce nam netko iz velike svemirske obitelji, kojoj i sami pripadamo. A kad im dodemo, ili kad nam dodu, pružimo im ruku, budimo im prijatelji. Prijateljski pružena ruka najdalje dosegnuti može.

Gardaš, Anto, hrvatski književnik (Agići kraj Dervente, BiH, 21. V. 1938 – Osijek, 10. VI. 2004). Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu (1968). Plodan autor romana, pripovijesti, bajki i igrokaza za djecu. Odlikuje ih zanimljiva fabula, osobito znanstvenofantastičnu trilogiju Ljubičasti planet (1981), Bakreni Petar (1984) i Izum profesora Leopolda (1986), povezanu istim glavnim junacima.

Objavljivao i prozu za odrasle koja se odlikuje jednostavnošću (Kuća od drvenih kocaka, 1997. i dr.). Pjesme su mu uglazbljivane i izvođene na festivalima (Hej, bećari, 1996), a okušao se i u haiku pjesništvu (zbirke Grm divlje ruže, 1994; Žuborenja, 1996; Sto sunovrata, 1997; Sjaj mjesečine, 2003).

Anto Gardaš rođen je 21. svibnja 1938. godine u selu Agići nedaleko Dervente u Bosni i Hercegovini.
Nedugo poslije završetka Drugog svjetskog rata, 1947. godine, Anto je s obitelji doselio u Velimirovac nedaleko Našica.

Jednako kao što su i brojne druge obitelji iz Bosne i Hercegovine, Dalmacije, te sjeverozapadne Hrvatske doseljavale u Slavoniju i Baranju s nadom u bolji život. U Velimirovcu je Gardaš završio osnovnu školu, a zatim je u Našicama upisao gimnaziju, koju također uspješno završava 1958. godine.