Prvi svezak Ciceronovih filozofskih djela, pod uredničkim naslovom Libri politici donosi bilingvalno spis O državi (De re publica) u šest knjiga, koje je Ciceron pisao od 54. do 51. g. prije Krista.

Prva knjiga govori o nužnosti bavljenja politikom i teoretskog proučavanja koje je državno uređenje najbolje. Pobija epikurovske tvrdnje da se mudar čovjek treba kloniti javnog života.
Druga knjiga opširno prikazuje kako se rimska država razvijala od Romula do Servija Tullija, kada je ostvarila savršen spoj kraljevskog, optimatskog i narodnog uređenja.
Treća knjiga govori o snazi ljudskog duha općenito i o veličini filozofa i mudrih državnika. Na kraju knjige Scipion Afrički dokazuje, da ukoliko u državi ne postoji pravednost, onda to i nije država, tj. stvar naroda.
Četvrta knjiga govori o moralu u državi: o strogosti rimskog odgoja, o nadzoru nad ženama, pjesništvom, pozornicom i glazbom.
Peta knjiga raspravlja o dobrom državniku, govorničkom umijeću i odgovornosti govornika.
Šesta knjiga nastavlja govor o dobrom državniku. Kao što Platon završava Politeiu pričom o ubijenom vojniku Eru, koji je uskrsnuvši objavio tajne o besmrtnosti duše, takoi Ciceron svoju De re publica završava Scipionovom pričom o snu u kojem ga njegovi preci uvjeravaju da je dobrim državnicima zajamčena besmrtnost koju će uživati u nebeskim prostorima.