GLASOVITI KLIJENT

Sad od toga ne može biti štete primijetio je Sher-lock Holmes kad sam ga po deseti put u toku niza godina molio za odobrenje da smijem objaviti ovaj prikaz događaja. I tako sam najzad dobio dozvolu da zapišem ono što u neku ruku smatram najvišim dometom u karijeri svojeg prijate lja.

Holmes i ja uživali smo u tome da se kupamo u turskom kupatilu. Zatekao sam ga gore u sobi za znojenje, ugodno malaksala i čovjekoljubiva, te manje ćudljiva nego ikad ranije. Na gornjem katu zavoda u aveniji Northumberland postoji ugao u kome jedna pored druge stoje dvije klupe i upravo smo na njima ležali 5. septembra 1902, to jest onog dana kojeg počinje ova priča. Upitao sam ga ima li nešto novo. Umjesto odgovora, on iz plahte kojom je bio ovijen ispruži svoju dugu, tanku, nervoznu ruku, zavuče je u unutrašnjost džepa kaputa koji je visio pored njega i izvuče jednu omotnicu.

– Možda se radi o nekoj mušičavoj budali, a možda o životu ili smrti – reče on pružajući mi pismo. — Ne znam ništa više no što stoji u ovom pismu.

Pismo je bilo napisano u Carlton klubu, a nosilo je datum od prethodne večeri. Pročitao sam slijedeće:
>Sir James Damery šalje svoje pozdrave gospodinu Sherlocku Holmesu i javlja mu da će ga posjetiti sutra u četiri i trideset. Sir James želi naglasiti da je stvar o kojoj se želi posavjetovati s gospodinom Holmesom veoma delikatna i isto toliko važna.