Kucaj srca – Danielle Steel

Stanje proizvoda: vrlo dobro. S unutarnje strane korica malo pošarano kemijskom olovkom, naslov izvrsno očuvan.

O naslovu Kucaj srca:

Adrian, urednica TV vijesti, već je dvije i pol godine u braku sa Stevenom, poduzetnim i probitačnim agentom ugledne propagandne tvrtke. No Steven tvrdokorno zastupa načelo – život bez djece. Kad je Adrian ipak zatrudnjela, unatoč Stevenovoj ucjeni da će je ostaviti, ona odlučuje roditi.
Prepuštena samoj sebi i razočarana brakom, Adrian odlučuje sama podići dijete i nositi se s majčinstvom. U međuvremenu upoznaje Billa, redatelja televizijske serije Život vrijedan življenja, kojega je prije 7 godina napustila supruga s dva sina. Blll se zaljubljuje u Adrian i za ljetnih praznika svi zajedno odlaze na jezero Tahoe.

Iz djela:

Staccato staroga pisaćeg stroja odzvanjao je u tišini prostorije, dok se oblak plavog dima povijao ponad kuta u kojemu je radio Bill Thigpen. Naočale visoko zadignute na glavi, kava u plastičnim šalicama na rubu stola, krcate pepeljare, lice napregnuto, oči žmirkavo uperene na ono što je pisao. Brže, brže, osvrnuo se i bacio kratak pogled na sat što je neumorno kucao iza njega. Kucao je kao da su ga gonili sami vrazi. Prosjeda mu se kosa nadavala kao da je nekoliko puta lijegao i budio se. Obrazi mu bili svježe obrijani, crte lica izrazite ali srdačne, a opći dojam veoma uglađen.

Za njega se ni bi naprosto moglo reći da je bio lijep, no činio se snažnim, osobom vrijednom i drugog pogleda, muškarcem s kojim bi se svatko rado družio. Ali ne sada, ne u trenutku dok je gundao, iznova pogledao na sat i još brže gonio prste po tipkama pisaćeg stroja.

Potom, zavlada tišina, odjekne kratka škripa spajalice dok je skakao na noge i zgrabio pregršt kartica na kojima je radio posljednjih sedam sati, od pet izjutra. Sada je bio gotovo jedan sat… gotovo početak snimanja… dok je on pojurio sobom, s treskom otvorio vrata i proletio pokraj stola svoje sekretarice poput olimpijskog trkača. Jurio je niz hodnik što je brže mogao, zaobilazeći ljude, izbjegavajući sudare, ne mareći za iznenađene poglede i prijateljske pozdrave.

Naposljetku je stigao do vrata što su se raskrilila svega nekoliko centimetara, a zatim gurnuo unutra ruku u kojoj je stezao snop kartica sa svježe ispisanim promjenama. Bio je to uobičajeni postupak. Dogadalo se jednom, dvaput, a ponekad i triput mjesečno da Bill odluči kako mu se ne svida način na koji se radnja odvijala.