Krleža – kronologija života i rada – Stanko Lasić

Stanje proizvoda: vrlo dobro.

God. 1982. Lasić objavljuje knjigu Krleža. Kronologija života i rada. Knjiga je, prema riječima samog autora u predgovoru, bila završena već 1978, ali je izdavač »Liber« odustao od tiskanja zbog Krležinih prigovora. Zagrebačkim kulturnim krugovima knjiga je neko vrijeme cirkulirala kao svojevrstan »samizdat« dok je 1982. nije izdao »Grafički zavod Hrvatske«.

Osim nekih podataka koji su za Krležu mogli biti neugodni, a objelodanjeni su u Lasićevoj knjizi, Krležu je vjerojatno najviše razljutilo Lasićevo isticanje prijelomnog značenja god. 1945. u Krležinoj biografiji (uz god. 1913, kad K. napušta Ludoviceum i odlučuje se za karijeru književnika). Lasić drži da 1945. K. napušta ideale koji determiniraju njegovo djelovanje u razdoblju 1913-45: »vjernost slobodnoj misli, tvrdoj nezavisnosti i intelektualnoj, moralnoj i estetskoj pobuni«.

Umjesto »donkihotskog volterijanskog, kantijanskog i Starčevićevog imperativa moralnosti«, K. je »prihvatio hegelijanski princip uma i historijske (ili etičke) pragmatičnosti«. Nekad »osamljeni jahač, postao je suputnik vlasti«. Lasić kao najvažniji razlog Krležina poslijeratnog »nedisidentskog ponašanja« navodi njegovo uvjerenje da je jugoslavenski specifični oblik diktature proletarijata, dakle samoupravni socijalizam, jedina solucija, ali da to pristajanje uz sistem vlasti ne implicira i nekritičko ponašanje, samo umjesto radikalne disidentske oporbe K. je za razumnu i umjerenu kritiku; on ne postupa tako jer želi biti u vlasti ili pri vlasti, »Krleža nije borac za položaje«, ali – konstatira Lasić – takvim »razumnim ponašanjem« on izdaje moralnu poruku svojih djela napisanih između dvaju ratova.

Problem odnosa Krleže prema vlasti poslužit će Lasiću za niz zanimljivih, teorijski produbljenih ekskurza o odnosu umjetnosti i ideologije, o etičkoj dimenziji umjetničkog čina i njegovoj društvenoj dimenziji. Ova je knjiga i nastavak Lasićeve polemike sa zagrebačkom stilističkom školom jer ona dotad radikalno odbacuje bavljenje umjetnikovom biografijom, koncentrirajući se na interpretaciju teksta.