Knjiga je pisana s osnovnim ciljem – preko latinskoga, kao relativno poznatog jezika (jer se uči u školama), ujedno korisnoga za poredbeno proučavanje indoeuropske gramatike, približiti indoeuropeističku struku. Osim toga, latinski jest dobro istražen jezik, no pristup u latinskim gramatikama obično je vrlo konzervativan i Matasović želi to ispraviti. Naime, dok standardni priručnici latinske historijske gramatike polaze od klasičnih latinskih morfoloških paradigmi koje naknadno tumače pozivajući se na starija jezična stanja i pretpostavljen morfološki sustav indoeuropskoga prajezika, Matasović se zauzima upravo za obrnut i zapravo logičniji pristup. On polazi od rekonstrukcije indoeuropskoga prajezika, a potom opisuje jezične promjene koje su dovele do stanja posvjedočenog u gramatici klasičnoga latinskog jezika.