Kraljeva guščarica – Braća Grimm

Stanje proizvoda: odlično.

Kraljeva guščarica – U izdanju Večernjeg lista izašle su bajke braće Grimm. Lijepo izdanje, većeg formata, s tvrdim koricama, sadrži poznate bajke u prijevodu slavnog Josipa Tabaka, a sve su obogaćene ilustracijama Antonije Srnec. Postoji i bilješka o piscu, te kao prilog i audio CD, na kojem bajku svojim ugodnim glasom kazuje Dubravko Sidor. Naslovi koji se mogu pronaći u “večernjakovom” izdanju su: Matovilka, Snjeguljica i 7 patuljaka, Crvenkapica, Kraljeva guščarica, Snjeguljica i Ružica, Ribar i njegova žena, Zlatna guska, 7 jednim udarcem, Ukleti kraljević i Pepeljuga.

Život:

Rođeni u uglednoj obitelji s mnoštvom braće i sestara, djetinjstvo im je obilježila smrt oca, pravnika i državnoga službenika, zarana ih osiromašivši. Za studija prava u Marburgu, potaknuti prijateljima Ludwigom Achimom von Arnimom i Clemensom Brentanom, koji su objavili popularnu pučku zbirku Dječakov čarobni rog, kao i Karlom von Savignyjem, povjesničarom prava koji ih je upoznao s metodama istraživanja narodne baštine i pod čijim je mentorstvom Jacob proveo 1805. istraživačku godinu u Parizu, započinju zapisivati usmenu pučku predaju.

Wilhelm je 1806. diplomirao, a Jacob zbog neimaštine prekida studij te 1808. u Kasselu postaje privatni knjižničar kralja Vestfalije Jérômea Bonapartea, što je ostao do Bonaparteove abdikacije 1813. nakon čega je do 1815. bio u diplomatskoj službi kneževine Hessen-Kassel da bi se 1816. zaposlio u kasselskoj kneževskoj knjižnici, gdje je Willhelm radio od 1814.

Obojica su bili knjižničari i predavači njemačke povijesti prava, jezika i književnosti na Sveučilištu u Götingenu u Kraljevini Hannover od 1829. do 1837., kada su se sukobili s profesorskim zborom oko autokratske politike novoga kralja Ernsta Augusta. Od 1840. (Jacob), odn. 1841. (Wilhelm), članovi su pruske Kraljevske akademije znanosti te od 1841. obojica profesori Humboldtova sveučilišta u Berlinu (Jacob do 1848. kada je kratkotrajno bio zastupnik u Nacionalnoj skupštini u Frankfurtu, a Wilhelm do 1852), nastavivši se znanošću baviti do kraja života.