Prilikom stvaranja rukopisa veliki su mi izvor inspiracije bili tumači snova, rječnici simbola, praznovjerja i folklor. Poticaj za pisanje sam prije svega našao u knjigama Carla Gustava Junga i njegovoj arhetipskoj psihologiji. Često sam posezao za knjigama Šamanizam i arhajske tehnike ekstaze Mirceae Eliadea te Junak s tisuću lica Josepha Campbella. Čitao sam i tekstove Rudolfa Steinera o biodinamičkoj poljoprivredi, a nadahnuće mi je bila i knjiga Ljuljačka daha nobelovke Herte Müller.
Glazba ni ovaj put nije značajno utjecala na moje pisanje. Potrebna mi je potpuna tišina kako bih se mogao usredotočiti na rad.

Možda zato tekstovi oskudijevaju auditivnim pjesničkim slikama, nešto što je pjesnikinja Evelina Rudan već primijetila u prethodnoj zbirci Crveno prije sutona.
Obožavatelji horor filmova naći će poveznice između ovog rukopisa i filmova The Midsommar redatelja Arija Astera i The Witch redatelja Roberta Eggersa. Iako sam filmove pogledao nedavno kada je rukopis već bio u svom završetku, uočene sličnosti su mi pomogle da zaokružim koncept rukopisa i uklonim određene nedostatke unutar pojedinih tekstova.

Preuzeto s: https://kritika-hdp.hr/kosute-su-plakale-bez-rogova/