Kletva – August Šenoa

Dopunio Josip Eugen Tomić.

Stanje proizvoda: vrlo dobro. Vidljivi znakovi korištenja, malo oštećenje na uglovima korica. Nešto žutih mrlja od stajanja.

“Kletva” je povijesni u kojem je prikazana buna sto su je digli hrvatski velikasi protiv hrvatsko-ugarskog kralja Sigismunda, ali i borbe izmedju biskupskog Kaptola i gradjanskog Grica. Naslov romana uzet je po kletvi koju je pred Bozic 1396. na gradjane Grica bacio biskup Pavao. Kletva je bila skinuta 12. travnja 1397. August Senoa je zapoceo objavljivati ovaj svoj opsezni povijesni roman, o dogadjajima iz 14. stoljeca koji su preusmjerili hrvatsku povijest, 1880. godine u Narodnim novinama. Smrt ga sprijecila zavrsetku ovog djela. Roman je na osnovu njegovih spisa, nastavio i dovrsio Josip Eugen Tomic.

Autor

August Šenoa (punim imenom Augustus Johannes Nepomuk Eduardus Šenoa). »Najznačajniji je, najplodniji, najutjecajniji i najčitaniji hrvatski književnik 19. stoljeća«. Kako je napisao suvremeni književnik Josip Laća.

Bio je pripovjedač, pjesnik, pisac novinskih feljtona, kritičar. Prema zaslugama što ih je stekao prema svojoj zemlji i svom gradu, mogli bismo ga nazvati i dobrim duhom Zagreba. Rođen je u tom gradu 1838. godine. Djed Augusta Šenoe bio je pekar u Budimu. Otac biskupski sladopek u Zagrebu, što bi značilo: majstorski je spravljao slastice svih vrsta za kaptolski biskupski stol. Spomenimo samo trideset vrsta sladoleda iz njegove knjižice recepata… Neko vrijeme je imao i vlastitu slastičarnicu. Augustova majka Tereza umrla je kad je imao samo devet godina. Njegovi roditelji nisu znali hrvatski jezik, kod kuće se govorilo samo njihovim materinskim, njemačkim jezikom. Što je u ono doba u Zagrebu bilo uobičajeno u višim građanskim slojevima. Građanstvo nije bilo samo hrvatskog, već i njemačkog, mađarskog i talijanskog porijekla. Mali August je uz pomoć privatnog učitelja i samostalno, u druženju sa djecom u popularnom parku Ribnjak naučio riječi hrvatskoga jezika. Gimnaziju je pohađao u Pečuhu i Zagrebu, a pravo je studirao u Pragu. Bio je u pravom smislu riječi poliglot (znalac više jezika), jer je dobro znao hrvatski, njemački, mađarski, češki, francuski, talijanski, grčki i latinski jezik. Naknadno je naučio i engleski.