Kći ravnice – Marija Suk

Stanje proizvoda: Odlično. Sitne mrljice od stajanja.

• Naslov je s posvetom autorice

Marija Suk, Osječanka, supruga i majka troje djece, bila je neobično aktivna i svestrana žena. Već 1989. postaje članicom HDZ-a, tada stranke u ilegalnosti i tu počima njena borba protiv JNA, a za oslobađanje hrvatskih mladića obaveze služenja u neprijateljskoj vojsci. “Željela sam spasiti što više mladih ljudi pa sam im pomagala i sakrivala ih, videći u njima svoju djecu” rekla mi je jednom.

Ne čudi stoga da je bila među prvima kada se osnivao Bedem ljubavi. Hrvatske su žene 24.08.1991. na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, a onda i pred vojarnom prosvjedovale protiv JNA. Svoj su prosvjed nastavile u Beogradu, a onda se dale na put po Europi. Obišle su sve velike gradove Njemačke, Nizozemske, Francuske, Engleske… Svjedočile su o stradanjima Hrvatske i tražile podršku i pomoć.

Marija je na tim putovanjima zapisivala svoje utiske, osjećaje, razmišljanja, a kada pri ruci ne bi imala bilježnicu, poslužila se putnim kartama, papirnatim ubrusima, koji puta i rukavom svoje bluze. Tako nastale pjesme objavljene su u njenoj prvoj zbirci pod naslovom KĆI RAVNICE 1994. godine. Njena druga zbirka – I HRASTOVI IZ KORJENA PLAČU – izašla je 1996. godine. Glavna tema njenih pjesama bio je Domovinski rat. Stihovi su popraćeni slikama njenih kolaža od suhog bilja voljene slavonske ravnice, koje je sama brala i u herbariju čuvala. Govor njenih slika jednako je upečatljiv kao i onaj njenih stihova.

Moja draga i nikada zaboravljena prijateljica Marija, napustila nas je puno prerano, 2004. godine. Bila je godinu dana mlađa od mene, ali i nju, kao i mnoge druge ljude koji su Domovinski rat osjetili direktno na svojoj koži, srušila je opaka bolest. Svjesna svog skorog zemaljskog kraja, izrazila je želju da se nad njenim humkom pročita njoj najdraža njena pjesma “Vukovarska golubica”. U vrijeme kada obilježavamo pad Vukovara, želim da i vi, dragi čitatelji, upoznate tu pjesmu. I slijedeće dvije koje se meni posebno sviđaju: “Sjećate se Vukovara” i “Pismo ženi bez adrese”.